Armin Muzaferija je definitivno jedan od pjevača novije generacije koja itekako budi pažnju. Kada se prvi put pojavio na scenu javnost je oduševio svojim glasom, njegovom zrelošću iako nije bio ni punoljetan. I upravo zbog svog talenta nije mu bilo teško da uspostavi saradnju sa najvećim imenima sa naše estrade i tako počinje rad sa Harijem Varešanovićem.
Svoje povjerenje je opravdao u narednim godinama rada, tako da sada njegovo ime stoji u grupi najpriznatijih i najvećih. A da je to tako potvrdio je nedavno na promociji svog drugog albuma gdje je okupio eminentne ljude kako sa estrade, tako i iz politike, sporta, mode i ostalih segmenata života.
I nije se on dokazao samo kao dobar pjevač, već i kao dobar čovjek. Odmjeren, staložen, fin. Vjernik. Ali, da ne bude da ga baš svi vole, jer nije se rodio ko je narodu ugodio, pa se zbog njegovog opredjeljenja zna čuti i da je u nekim sektama.
A kako se ne bi nagađalo, porazgovarali smo sa Arminom i o pjesmama i vjeri, o porodičnom životu i planovima za budućnost, ali i neostvarenim željama.
A jedna od njih je nogomet. Kao dječak je bio vragolast. U narodu bi rekli živ. A stalno je “trčao za loptom”. I svi su mislili da će karijeru graditi u tom pravcu, no kako mu je otac muzičar “okrenuo” ga je na svoju stranu. Armin ne žali. Sretan je, ali vrlo često, barem jednom sedmično navuče dres i sa jaranima odigra pokoju utakmicu.
Iako i danas ima dječači pogled i osmjeh, život i rat su ga natjerali da ojača i brže odraste. U ratu je, kaže, znao kako je biti gladan. Čuvao je ovce i nije imao kompleksa zbog toga. A onda se nakon rata školovao u Kembridžu (Cambridge). Smatra da je imao zdravo djetinjstvo. Roditelji ga nisu ni na šta tjerali, naravno, govorili su mu šta valja šta ne valja, a tako će on odgajati i svog sina. Vjerskih primjera mu nije falilo, što se kasnije i odrazilo. Mada je uvjerenja da čovjeka u vjeru ne treba tjerati ni forsirati, te drži se onoga da vjernik ne treba biti po naslijeđu već po samospoznaji, svom sinu će pokazati svojim primjerom,
jer se u njegovog kući obavljaju svi vjerski obredi.
I dok se mnogi pjevači danas žale kako se ne isplati snimati album, Armin je to učinio iako se slaže s njima.
– Sa matematičke strane to možda i jeste tako. Ali ima nas koji to i ne radimo tako. Meni je muzika i stil života ne samo posao, pa mi je jako bitno da održavam vezu sa svojom publikom koju neizmjerno volim i poštujem. S druge strane, ako želite da vas ljudi shvate ozbiljnije kao muzičara mora čovjek imati više albuma. Nekako mi je bezveze da kažem radim koncerte a imam jedan album – kazao nam je Armin na početku razgovora.
Rekao nam je i da je album nastao dosta sporo i spontano. Preslušao je na stotine pjesama i dok se nije pronašao u njima nije želio da snima. Zato sada slobodno može reći da ovaj album ima jednu posebnu priču koju, kako kaže, želi da podijeli sa ljudima i da njime pošalje poruku.
Album se zove “Na srcu potpisan” i svaka pjesma ima određenu simboliku gdje se svaki čovjek može pronaći i preispitati. A tu je devet pjesama, od koji tri koje su nekako premostile jaz između dva albuma, i šest novih.
Sam naziv pjesme izaziva pitanje ko je tebi na srcu potpisan?
– Čovjek radi na jedan kod koji se zove ljubav. I kad taj kod aktivira onda dobiva drugačiji pogled na život na svijet, na ljude oko sebe. I kad aktivira taj kod nije dovoljno da se veže za nešto prolazno nego pokušava da napravi nešto više a to je već duhovnost. Tako jedino što je vječno jeste Bog i onda se jedino možeš njemu posvetiti. Meni je jako bitno da u svakoj mojoj pjesmi ima doza duhovnosti jer je to ustvari i najbolja inspiracija za izvođenje pjesama. Na kraju krajeva umjetnost i jeste pokazivanje one unutrašnje ljepote koju vam je Bog darovao. A imam jedan savjet za sve one koji se odluče uzeti moj album, a to je i mislio staviti kao napomenu “slušaj srcem a ne uhom”.
Pored ovog albuma tvoje ime se pojavljuje na albumu sa ilahijama.
– Da. Bio sam producent albuma starih bosanskih derviških ilahija i to je bilo više za arhivu jer sam se osjećao dužnim da poradim na očuvanju naše tradicije. Nerijetko izvodim sevdalinke i ilahije na svojim koncertima i to je nešto čemu ću sve više pristupati u budućnosti. Svi mi imao neke svoje inspiracije dok pjevamo, a najljepši osjećaj je pjevati nekome kog najviše volite a to je Gospodaru. Definitivno, u budućnosti ću uraditi jedan takav album ali sada smatram da još moram da sazrim.
Kažeš derviške ilahije…kakav je tvoj odnos prema dervišima?
– Mi svi imamo potrebu za duhovošću. To svaki čovjek u sebi nosi. Danas imamo mnogih devijacija gdje ljudi pokušavaju nešto novo da naprave. Ja se smatram pametnim ali ne da bih nešto novo izmišljao i povodio se za nekim novim stvarima koje nisam zatekao kod naših predaka, deda i nana. Bosanski islam je derviški islam i ja sam sebe pronašao tu i to me definitivno popunjuje. Sviđa mi se generalno u tom tesavufu ili sufizmu (op. a. islamska nauka koja se bavi odgojem duše (nafs) i čišćenjem srca) naglašena je nota potrebe za ljepotom i za umjetnošću. Generalno to meni odgovara. Naravno, u svim vjerskim pravcima-naukama ima devijacija, ali ne možemo zbog toga ukinuti cijelu nauku, već se truditi oćistiti je od loših uticaja.
Mnogi prave famu oko tvoje vjere. Čak nerijetko možemo čuti da si u nekim sektama…
– Ne. Sufizam, tekijski ili derviški život je vrsta škole. Kao što imate medresu, imate tekije. To je škola gdje ćete se posvetiti samokontroli, ubiti svoj ego, to vam je škola gdje ćete naučiti da volite Gospodara kao da ga vidite. Ne želim puno da potenciram to da idem u tekiju, da pričam o vjeri i opredjeljenjima, iz razloga što su ljudi skloni da od nekog prave neku veličnu, a i danas je malo ko dostojan da se nazove baš dervišem, pa tako i ja. Dosta puta mi se desilo da me ljudi sretnu negdje i kažu “ti si vjernik, super si i volio bih da moje dijete bude kao ti”. To je jako pogrešan pristup. Mi muslimani imamo zadatak koga trebamo slijediti i ko nam treba biti primjer. A od ostalih ljudi usvoji dobro, a loše zaboravi. Ako ćemo kod ljudi tražiti mane uvijek ćemo ih naći, pa prvo kod mene. I sam imam jako mnogo mana i zato ne želim biti primjer. Volio bih biti čestit pripadnik sufijske-tekijske škole, volio bih biti dobar musliman i trudim se na tom putu ali daleko od toga da sam ja neki primjer.
Pa kad smo kod mana, koje su tvoje?
– Puno ih ima. Trebalo bi onda uraditi jedan specijal jer u jednom intervjuu ne bi mogle stati. Prije svega, a ti to najbolje znaš, je vjerovatno što često kasnim na sastanke privatne i poslovne, ali sad ću odmah pokušati da se opravdam vjerovatno zato što puno obaveza sebi zadam. Ali sreća je što to ljudi oko mene razumiju.
Koliko i kako se tebi taj tekijski ili derviški život odražava na posao?
– Sasvim pozitivno. Kad vam život pokloni limun, napravite limunadu. Čovjek svaku stvar može iskoristiti pozitivno. A najpozitivnija stvar koja se čovjeku može desiti je spoznaja Boga i vjera. Samo zavisi kako on tome priđe. U svakom slučaju može mu pomoći. Neki možda imaju stav da ga vjera može usporiti da bi uspio u životu. Ali se postavlja pitanje šta je uspjeh u životu. Je li uspjeh Amy Winehouse koja je do 22., 23. godine postala svjetska zvijezda a na kraju završila kako je završila. Ili Britney Spears koja se u 21 godini obrijala i pobudalila. Mislim da je bitno trajati. A mi imamo odlične primjere kod nas. Dinu Merlina, Zdravka Čolića, Hari Mata Harija…oni traju godinama i to je poenta. Mene duhovnost ispunjava i itekako mi pomaže u svim segmentima života a pogotovo na poslu. I mislim da to moja publika i cijeni, prepoznaje. Ona me tako doživljava. A ja sam to što jesam i ponosan sam na to.
Kako uspjevaš uskladiti muziku, derviški život i porodicu?
– Super se osjećam u bračnom životu i drago mi je da sam sa osobom koju volim, i koja je moja ljubav na prvi pogled. Plod te ljubavi je naše dijete, koje je u centru pažnje u svakom smislu. Ono bi čovjeku trebalo biti teže, manje spava, beba plače, ali naprotiv…Bračni život nosi svoje obaveze ali ako se čovjek dobro organizuje ništa nije problem. Kada sam kući, kada sam u BiH, koristim svaki mogući momenat da provedem sa svojim sinom, da svi zajedno provedemo kvalitetno vrijeme. Igram se kao malo dijete, ali kao da on je sazrio i u zadnje vrijeme najomiljenija nam je igra sviranje klavira, što mi govori da pokazuje veliko interesovanje za muziku.
Uskoro album na turskom jeziku
S obzirom na to da često nastupa u Turskoj, pojavila se ideja da i neke stare pjesme prevede na turski jezik.
– Turska publika odlično reaguje na pjesme “Vulkani” i “Putujem” tako da ću u skorije vrijeme i njih prevesti na turski. Ali ko zna, možda do kraja godine uradim i jedno tursko izdanje sa ostalim mojim pjesmama koje su provjereno prošle kod publike.