Amira Medunjanin će publiku u rodnom Sarajevu obradovati koncertom 6. decembra u dvorani “Zetra”. Pjevačica i njeni saradnici pripremaju sjajnu noć, o čemu nam je oktrila tek par detalja.
O sevdahu, putovanjima i saradnji sa TrondheimSolistene, ali i o tome koja joj je omiljena sevdalinka, razgovarli smo sa Amirom. Album “Ascending”je za sada dobio više nego pozitivne kritike, a pjevačica će pjesme predstaviti i svojoj publici.
Koncert u Sarajevu 6. decembra će biti prilika da publika čuje pjesme sa albuma “Ascending”. Šta ćemo još čuti?
-Odavno nisam nastupala u Sarajevu. Čini mi se i previše dugo. Još od objavljivanja prethodnog albuma “Damar” planirala sam održati koncert, ali stalno sam bila u pokretu i teško je bilo naći odgovarajući termin koji bi odgovarao muzičarima. Ali, ovog puta u dvorani Juan Antonio Samaranch 6. decembra svi će biti tu. I baš se radujem što napokon dolazim kući. Što se tiče samog repertoara, sigurno da će biti pjesme s retrospektivnog albuma “Ascending” i “Damara”, a vjerojatno će biti i poneka pjesma s drugih albuma. Znate, pet godina je dug period i zaista imamo dosta toga za predstaviti sarajevskoj publici. A bit, će naravno i iznenađenja i nadam se da ćemo se svi moći opustiti barem na dva ili tri sata.
Iza vas je 15 godina karijere. Da li će baš taj trenutak biti jedan od onih koji se pamte za cijeli život?
-Da, iza mene je petnaest godina života u muzici. I vjerujte mi da svaki nastup pamtim kao da je prvi. I ovog puta neće biti iznimke. A sam koncert će biti drugačiji od ostalih. Organizatori “Star Travel” će prirediti prostor za ovu priliku sa posebnom scenografijom i vrhunskom rasvjetom i ozvučenjem. Znate, sve će izgledati kao mala koncertna dvorana i značajno će biti smanjen kapacitet Zetre. Tako da će broj mjesta biti ograničen. Na sceni će biti dvadesetak muzičara iz Regiona i Evrope. Drago mi je da je ovo premijerni nastup TrondheimSolistene, sjajnog gudačkog sastava iz Norveške i iskreno me raduje što će sarajevska publika imati priliku vidjeti te sjajne muzičare.
Ante Gelo i Bojan Zulfikarpašić su vaši dugogodišnji saradnici. Kako je došlo do saradnje?
-Da. Surađujemo već dugi niz godina i iza nas je veliki broj nastupa na tri kontinenta. Do sada smo također surađivali na četiri studijska albuma. Ante Gelu sam upoznala na jednom zajedničkom koncertu prije više od pet godina. On je zaista sjajan gitarista i vrhunski kompozitor i aranžer. Za retrospektivni album “Ascending” je raspisao većinu aranžmana za gudače. A sa Bojanom Zulfikarpašićem surađujem od davne 2009. godine. Naš prvi zajednički nastup se desio u Sarajevu i od tada obišli smo cijelu Evropu zajedno.
Album “Ascending” je pobrao sjajne kritike. Kako reaguje publika?
-Iskreno vjerujem da će i reakcije publike biti pozitivne. Album je snimljen u dalekoj Norveškoj i zaista smo svi dali svoj maksimum. Ali, vjerujem da će sve još bolje izgledati na sceni u Zetri 6. decembra. Ipak, radi se vrhunskim umjetnicima i svima je želja da premijerni nastup bude nezaboravan.
Kakva je bila saradnja sa “TrondheimSolistene?
-Prošle godine je bio planiran koncert u Trondheimu. Par dana prije nastupa, organizator je prenio želju solista iz Trondheima da možda pokušamo jednu pjesmu zajednički izvesti na koncertu. Naravno, bez puno razmišljanja sam pristala na suradnju i uz pomoć Ante Gele, koji je raspisao aranžmane za tu priliku, organizirali smo probu na dan koncerta. I nismo izvodili samo jednu pjesmu zajedno, to je bio cjelovečernji koncert sa 12 solista na pozornici. Sve je bilo apsolutno savršeno i bez imalo pretjerivanja, jedan od najboljih koncerata do sada. Nakon nastupa u Norveškoj, predložila sam solistima iz Trondheima da snimimo kompletan materijal i samo je bilo pitanje kada bi to bilo izvedivo. S obzirom da je sastav svjetski poznat, između ostalog, imali su i nekoliko nominacija za nagradu Grammy, a i konstantno su na turneji, samostalno ili u suradnji sa nekim umjetnicima, teško je bilo naći termine za snimanje. Ali nekako smo se uspjeli organizirati u februaru ove godine. Deset pjesama sa albuma je snimljeno u muzičkom studiju „Ora“ u Trondheimu. Zbog obaveza muzičara, imali smo samo dva dana na raspolaganju i morali smo intenzivno raditi kako bi stigli sve što sam planirala. Osim 12 solista iz Trondheima, na snimanju su učestvovali i Boško Jović, gitara, zatim Bojan Zulfikarpašić, klavir i udaraljke, Ante Gelo, gitara, Nikola Stajić, gitara i Zvonimir Šestak na kontrabasu. Zaista izuzetni umjetnici koji su dali svoj maksimum na albumu.
Nastupate širom svijeta. Koliko ljudi razumiju sevdah?
-Iza mene su nastupi širom Evrope. Ima još par zemalja gdje nisam nastupala, ali se nadam da ću uskoro i tamo otići. Znate, sve više ljudi sluša sevdah. Nakon koncerata u Evropi, ljudi dođu u Bosnu i Hercegovinu kao turisti i obično me nazovu da im pokažem grad i da im kažem više o historiji, ne samo sevdaha nego i naše zemlje. Mislim da polako stvari dolaze na svoje mjesto. I vjerujem da će interesovanje rasti u godinama koje dolaze. To je jedan dugotrajan proces, i vrijeme će pokazati koliko smo ozbiljno radili na promociji naše baštine.
Da li ste željeli pjevati neki drugi muzički žanr?
-Znate da sam se nenadano našla u muzici. Ovo je sasvim drugačiji svijet od onoga koji sam prije živjela. Sevdah je bila moja ljubav oduvijek i zaista nikada nisam ni pomislila na bilo koji drugi muzički žanr.
Mnogi vas zovu “Bosanska Bili Holidej”. Imponuje li vam taj nadimak?
-Prije 15 godina, jedan novinar iz Engleske je napisao članak o sevdahu u kojem je, kako bi približio evropskoj publici naš muzički žanr i poetiku sevdalinke, napravio poveznicu sa soul i jazz muzičkim žanrovima. I tada se pojavio taj nadimak koji me sve do sada prati. Ali, mislim da ne trebam ponovno govoriti da se niko ne može porediti sa velikom Billie Holiday. I nikada se neće ponoviti osoba sa takvom pojavom, glasom i nepresušnim talentom.
Pšeničice sitno sjeme
Imate li omiljenu sevdalinku koju zapjevate za svoju dušu?
-Naravno da imam. I to nekoliko. E sad, teško se odlučiti za samo jednu pjesmu. Ali, ako baš moram rekla bih “Pšeničice sitno sjeme”.
Himzo, Nada, Ksenija, Safet, Silvana
Ko su vaši muzički uzori?
-Svi doajeni sevdalinke kojih se mogu sjetiti. Teško je bilo koga izdvojiti, jer svi su zaista bili vrhunski umjetnici. Navešću samo njih par koje još uvijek pomno slušam: Himzo Polovina, Nada Mamula, Ksenija Cicvarić, Safet Isović i Silvana Armenulić.