Boris Režak, jedan od najpopularnijih pjevača iz Banje Luke, koji je život na Vrbasu zamijenio životom na Dunavu, nedavno je snimio pjesmu „Vjeruj mi na riječ” kojom dospijeva na sami vrh muzičkih ljestvica.
Promovišući je gostovao je u Sarajevu, gdje mu je, kaže, bilo sjajno, a nastup u „Admiral Elektronik Casinu” je bio kao kod kuće. Najvažnije mu je što su ljudi uživali a samim tim on je bio sretan i zbog sebe i zbog njih.
Povremeno snimanje
Iako mnogi ovom pjesmom najavljuju njegov muzički povratak, Boris definitivno sa nje nikada nije izbivao. Samo u prošloj godini uradio je tri kompozicije, u kojima je autor i producent. Također je uradio i tri spota u kojima je ko-režiser i ko-montažer i, naravno, producent.
– Tačno je da nisam mnogo bio u medijima, jer nisam ni imao neku veliku želju. Ja sam povremeno pjesme snimao poput „Voli me”, „Ti si moja”, „Život ide” i one su bile prisutne na radio talasima i koliko znam jako slušane. Tako da zapravo nikad nisam digao ruke od muzike – kazao nam je Boris na početku razgovora.
Boris ima svoju audio, video produkciju i svoj tim ljudi, a kad pričamo o „povratku” kaže da bi prije kazao da mu se on može naznačiti sa pretposljednim singlom „Anđeo na ramenu” koji je izašao u septembru prošle godine, a „Vjeruj mi na riječ” je samo nastavak.
A donosi li on nešto novo ili definitivno ostaje vjeran svom muzičkom pravcu, kaže:
– Naravno da donosi… iskustvo, zrelost, opuštenost. Sada uživam u svom radu jer potpuno kontrolišem svoju situaciju. Pišem si pjesme, snimam si spotove, mnogo bolje razumijem stvari koje me okružuju. Imam tu slobodu da svoje ideje pretvorim u stvarnost i od početka do kraja stvaranja uživam u tome.
Da li ste razmišljali da napravite neki odmak od popa i snimite nešto drugačije u odnosu na ono što su ljudi navikli od Vas?
– Mislim da neću ići previše daleko što se tiče stilova. To smatram nekom svojom prednošću, jer mislim da tu mogu imati svoje mjesto, jer smo preplavljeni svim i svačim što i ne liči na pop i što zvuči jako nakaradno. Iako je to široko prihvaćeno, meni se ne sviđa, jer je pop na našim prostorima gotovo izumro.
Da, ali osim tog „nakaradnog” niko drugi i ne zarađuje. Za koje novce biste „zaplivao” tim vodama?
– Malo me ovo pitanje vrijeđa, jer sebe smatram umjetničkom dušom i priče o novcu mi rastjeruju maštu. Muzika je za mene ljekovita i ona nije za prodaju. U njenoj dobroti treba uživati.
Kada planirate izdavanje albuma?
– U eri društvenih mreža, album se čini kao nešto što dolazi iz davne prošlosti. Ne snimaju se albumi jer ljudi skidaju pjesma s neta, nikome se ne kupuje CD. Čak i kad se danas snima album, mora se uložiti neki dodatni napor da sam CD izgled drugačije, posebno.
Poznati ste kao neko ko kaže otvoreno šta misli. Ne ulizujete se i ne dodvoravate. Tako ste u intervjuima ranije često kritikovali muzičku scenu, pa da li se stanje u međuvremenu poboljšalo…ili je još i gore?
– Svakom pametnom je jasno da ovo sad što nam se servira nije muzika. Naravno ima i ljudi koji su vrijedni pažnje, ali su vrlo neprimjetni i nema ih mnogo. Bio bih sretan da postoji neko ko će sutra reći: “Ovo može, ovo ne može jer to degradira, zatupljuje”… Kod nas kultura ne postoji. Iako se s ovim mnogi slažu, ništa ne rade, oni koji odlučuju tu ne vide svoj interes, i to je neki začarani krug. Činjenica je da je potpuno strašno ko se sve bavi danas muzikom i kako se ti ljudi ponašaju.
Pratite li šta se dešava u Banjoj Luci i generalno u BiH što se tiče muzike?
– Pratim pomalo, neke informacije mi i same dođu pod ruku. Mišljenja sam da je rat sa kičom i neukusom izgubljen.
Banja Luka ili Beograd?
– Banja Luka je moja najveća ljubav, moji korijeni su otamo. U Beograd sam otišao zbog muzike, nisam morao ostati, ali desilo se da tamo osnujem porodicu, i mislim da sam u Beogradu dobro prihvaćen. Moje pjesme se podjednako slušaju i u Banjoj Luci i Beogradu, kao i Sarajevu, Zagrebu, Podgorici, pa i Skoplji i Ljubljani. Mediji također isprate moje nastupe i veoma sam zadovoljan svojim statusom i i gradu u kojem sam odrastao, kao i u gradu u kojem danas živim.
Htio veliku porodicu
Oženjen si i otac troje djece. Nekako ti polazi za rukom da „sakriješ” od očiju javnosti svoju porodicu i zaista u prvi plan staviš pjesmu. No, nas zanima koliko imaš vremena za njih, s obzirom na to da si često „zarobljen” u studiju?
– Niti ih skrivam niti sam zarobljen. Htio sam veliku porodicu, u njima dobijam svoj mir. Jako sam ponosan i uživam u svakom danu. Obaveze i odgovornosti su velike, ali to je smisao života. Gledam da se dobro organizujem, tako da imam vremena prije svega za njih, a onda i za rad u mom ateljeu.
Šta misliš o svebrojnijim muzičkim takmičenjima, i koji od njih pratiš? Je li žiri na njima kompetentan?
– Ta takmičenja nikad nisam pratio jer sam u samom startu video da se na taj način uništava i ono malo muzike što nam je ostalo. Postalo je sve bezvrijedno.
Na Eurosongu si se predstavljao ali kao autor malteške pjesme. Evo, BiH već ima ovogodišnjeg predstavnika, no kakve su šanse da, recimo, odeš kao predstavnik Srbije?
– O Eurosongu ne razmišljam.
Mora se priznati da za svoje godine odlično izgledaš. Ovakav komentar često dajemo ženama i njih pitamo koja je tajna mladolikog izgleda…ali ne možemo da i tebi ne postavimo isto.
– Hvala. Mnogo sanjarim, maštam, to me poprilično dobro drži… a i na početku sam rekao da muzika na mene ljekovito utiče.