Povodom održavanja koncerta “Tri pisma iz Sarajeva” 24. avgusta na Bijeloj tabiji u Sarajevu, Goran Bregović je održao press konferenciju u hotelu “Saraj”. Na ovoj promociji, Brega je napravio i ugodno muzičko iznenađenje. Izveo je pravi mini koncert koji je oduševio prisutne, a svirali su i Sifet i Mehmed iz Živinica, za koje Brega kaže da su mu možda omiljeni gosti. On će prvi put izvesti novi album pred publikom u rodnom gradu.
Koliko znači koncert u Sarajevu?
-Ovo neće biti jedan od stotinu koncerata koje ću svirati. Ovo ne može ni biti tako. Ovdje sam išao u jaslice, obdanište, školu, fakultet… Ovdje sam stekao prijatelje.
Puno ste pričali o albumu „Tri pisma iz Sarajeva“. Kome je posvećen album?
-“Tri pisma iz Sarajeva” ne bave se Sarajevom kao gradom, već kao metaforom. Ono što smo vidjeli u Sarajevu 1992. vidimo u čitavom svijetu. A to je da možeš biti dobar komšija, a već sutra pucati. “Tri pisma iz Sarajeva” imaju za ambiciju da utječu na to. Nisam naivan da mislim da će to promijeniti svijet, ali je doprinos tome da naučimo da živimo zajedno bez obzira koliko smo različiti. “Tri pisma” su mala poruka u boci i nadam se da će je neko naći.
Da li je tačno da ste insistirali da koncert baš bude na Bijeloj tabiji?
-To je pogled sa kojeg se pružan najljepši pogled na grad. Zaista je šteta da taj prostor bude samo kao neka nizbrdica preko koje se dolazi do grada. Nadam se da će Bijela tabija biti jedna fina ljetna pozornica narednih godina.
Kako ste našli Sifeta i Mehmeda koji sviraju šargiju i violinu?
-Čuo sam za njih da prave najbolje violine od bosanskog javora. Kako su mi rekli, čak je i Stradivariji svirao na tim violinima koje su od javora iz Bosne, i to je lijepa priča. Ja volim da čujem tu muziku.To je autentična bosanskohercegovačka nematerijalna kulturna baština i treba je zaštiti. Krenite putem od Doboja, Dervente , Tuzle na radio stanicama možete da čujete tu muziku. Ja sam to uvijek volio da slušam.
Prvi put ste se predstavili i kao reditelj dokumentarca „Mali film o tri pisma iz Sarajeva“. Kako je prošla premijera?
-To je drugarski. Ja sam muziku za film radio na drugarksoj osonovi, jer rok zvijezde ne pišu muziku za filmove. Zamolio me je direktor Sarajevo Film Festivala, Mirsad Purivatra da to uradim. Film je mali, kratka, traje 33 minute. Ja sam volio uvijek da malo gledam iza zavjese, pa je tako i dokumentarac priča o tome kako je nastao album „Tri pisma iz Sarajeva“.
Prvi put ste na Sarajevo Film Festivalu. Kakva je bila atmosfera?
-Šteta što festival nije svaki dan.
Zašto se ovoliko čekalo da publika čuje „Tri pisma iz Sarajeva“?
-Možda je bolje da je tako i da se na kraju ta tri pisma vrate kući. Nakon što smo ih svirali po cijelom svijetu obišla su krug.
Da li se umorite od putovanja i koncerata?
-Ja sviram 150 koncerata godišnje, ali sam odmarao dok sam bio mlađi. Tada nisam puno radio, a danas mi to ne pada teško. Ja kad sma završio karijeru sa „Bijelim dugmetom“ sam razmišljao da se penzionišem, pecam ribu. Međutim, danas radim više nego ikad i uživam u tome.
Pratite li današnju estradu?
-Ne, samo nešto čujem na radiju.