Nema mnogo onih ljudi koji toliko dugo opstaju na estradnom nebu kao što to radi Asim Brkan. Iza njega je 40 godina više nego uspješne karijere. Taj jubiljej obilježit će koncertom u sarajevskom Domu mladih 25. oktobra. Svoju karijeru uvijek je zasnivao na kvalitetnoj pjesmi. Odbijao je da se prikloni trendu komercijalizacije muzike, dok su ga skandali obilazili u širokom luku. Pjevač koji iza sebe ima pjesme kao što su “Jednom sam i ja volio”, “Najljepšu haljinu večeras obuci”, “Ko je majko onaj čovjek”, sigurno ima šta da kaže. O nadolazećem koncertu, dosadašnjoj karijeri, muzici, estradi nekad i sad, Asim Brkan govori za naš magazin
Kruna karijere
Približava nam se Vaš koncert povodom obilježavanja 40 godina karijere. Šta publika može de očekuje?
-Očekujem da to bude na jednom zavidnom nivou. Mogu da se pohvalim, zahvaljujući menadžmentu Skenderije, direktoru Kapi, ali ponajviše Omeru Alajbegoviću i kompletnoj ekipi koja radi u Domu mladih, pripreme za koncert teku planiranom dinamikom. Ja se nadam, ako sam zaslužio publika će doći. Realan sam čovjek, iskren i vjerujem da moji hitovi, kao i moj kućni odgoj, tačnije moj odnos prema ljudima, treba da doprinesu da u glavnom gradu Bosne i Hercegovine održim koncert koji će biti kruna karijere. U Tuzli sam održao koncert prije godinu dana i Tuzla mi je dala vjetar u leđa da razmišljam o ozbiljnijem nastupu u Sarajevu.
Želio bih da pozovem Sarajlije i sve Bosance i Hercegovce da dođu na koncert. Doći će ljudi iz svih krajeva, koji vole moju pjesmu. Obećavam spektakl i iskreni odnos prema publici, sigurno će biti nezaboravna noć.
Hoće li biti nekih gostiju iznenađenja?
-Imao sam i imam razgovore sa pet – šest renomiranih ljudi i sa istoka i sa zapada. Vjerujem da jedan takav jubilej zaslužuje da se pojave velika imena. Očekujem u narednim danima da ću znati tačno sve detalje, ali još uvijek ne mogu da govorim konkretno o imenima, jer nemam potvrdu tih ljudi.
Ono što mogu da potvrdim da će biti orkestar iz Sarajeva sa najkvalitetnijim muzičarima. Aka Hukelić, Amar Češljar, Đuka Savić, Dinko Mujanović, ne bih da zaboravim nekoga. Posebno moram da istaknem, šefa orkestra, mog velikog prijatelja i istaknutog kompozitora Ljubu Kešelja, koji je napisao “Najljepšu haljinu”. Ploča sa tom pjesmom je prodana u milion primjeraka, na šta sam jako ponosan. Ponosan sam i što je Ljubo ovo prihvatio. Kaže on meni kad sam ga pozvao: “Asime, za tebe dolazim džaba i pješice”.
Još jedno ime koje mogu otkriti da će uzeti učešća je prvak drame i pozorišta, glumac Izudin Bajrović. On kad govori, to djeluje lirski. Ja sam pjevao neke pjesme Alekse Šantića, Hamze Hume, Osmana Đikića. Tako da ima razloga zašto će bard glumišta Izudin Bajrović biti na mom jubileju.
Vrhunac karijere ste imali u Beogradu. Da li će tamo biti neki koncert?
-Vlasnik DM SAT-a Toni Bijelić mi je signalizirao, kaže: “Asime ja cijenim i uživam u tvom pjevanju. Ne bi bilo loše da uradiš koncert u Sava centru”. Tako da ništa ne isključujem, možda se i desi. Ono što želim jeste prvo da se dokažem u Sarajevu, da taj koncert uradimo kako treba. Siguran sam da će poslije doći i Beograd, ali i Zagreb.
Da ne živite na račun stare slave pokazuje pjesma “Kako si mi prijatelju” koju ste nedavno objavili. Jeste li zadovoljni njenim odjekom u javnosti?
-Ta pjesma je još uvijek friška. Danas se sve to gleda na internetu i društvenim mrežama. Mene posebno raduje da je preko 200 ljudi dalo osvrt na nju, kako im se sviđa, da sam to donio u nekom pop, modernom maniru. Tako da me to posebno raduje i daje mi satisfakciju. Od te pjesme tek očekujem da zaživi u potpunosti.
Da li je danas teže plivati u estradnim vodama ili prije 40 godina?
-Kao što sad gledamo puno automobila koji čekaju da prođu, tako danas ima i puno pjevača koji čekaju da prođu. Šta sam time htio da kažem? To znači da svi žele da imaju svoj stil, svoju publiku, svoje hitove i da su prepoznatljivi. Ja mislim da svi koji ispune te uslove da za njih nema problema. Ali 90% njih imitira. Ja ne mogu da shvatim šta je u glavama tih ljudi. Ne žele da budu originalni. Žele da nose istu košulju koju je nosio neki prethodnik. Ja uvažavam legendu Cuneta, živu legendu Tozovca, rahmetli Safeta Isovića, Kvaku, ali ne želim da budem niko od njih, nego sam Asim Brkan. Ljudi dođu na muzička takmičenja i imitiraju druge pjevače, a imaju po 30 godina. Hajde da ima 15 – 18 godina, pa da kažeš nije sazrio. Nego to trči za novcem, da budu angažovani u disko klubovima, jer te osobe ne pjevaju koncerte, već imaju nastupe.
U životu i karijeri sam prošao mnogo toga. I pune stadione, pune dvorane i prazne dvorane, prazne sale. To je život, ne može sve biti kako ja hoću, a ljudi se upletu, ja to uopšte ne razumijem.
Uvijek ste bili protivnik komercijalizaciji muzike. Kajete li se zbog toga?
-Jesam i ne kajem se! Ja sam čovjek koji ide svojim instinktom, sluhom, kućnim odgojem, trudim se da budem častan. Nisam idealan, imam i ja mana, ali imam i vrlina. Stojim iza riječi koju kažem i nastojim da je održim. Uvijek sam se trudio da se dokažem kao pjevač, ne kao komercijalni pjevač. Uvijek mi je smetalo kad me neko nazove i pita koliko je to para. Mislim i cipele kad kupuješ, prvo gledaš da li ti odgovara, pa tek onda koliko je para. I u moje vrijeme je bilo te komunikacije uvijek prvo oko novca, što mi je jako smetalo. Kad sam se zastio pjesme ja nisam pjevao, a kad sam se uželio pjesme, dobio sam mjesto koje zaslužujem. To znam jer je jedini mjerodavni faktor publika, koja me sreće, zaustavlja i u Mostaru i u Sarajevu i u Tuzli. Meni bude neprijatno, pitam se čime sam to zaslužio. Tako da ljudi prepoznaju sentiment kod pjevača i ja se nadam da će doći u velikom broju u Dom mladih 25. oktobra.
Disharmonija
Vidite li sebe kao člana žirija nekog muzičkog šou programa, kao mentora nekoj mladoj muzičkoj nadi?
-Tu sam jako strog i bio bih jako strog prema svima do samog kraja. Učestvovao sam dva puta kao pomoćni član žirija. Vidio sam da se to moje učešće dojmilo i ostalim članovima žirija i publici, ali i roditeljima te djece. Imao sam i tu svakakvih iskustava. Jedan momak je došao, raširio se. Ja mu kažem da nije u temi, da scenski nije dobro izgledao, da je umislio kako je u disko klubu, a ne na sceni. Sve je to pod noge bacio. To sam sve dobronajmerno rekao. Kasnije sam prišao njegovim roditeljima, pružio im ruku, da se ne ljute. Tako da bih bio strog, ali pravedan, kao što su bili prema meni.
S ove vremenske distance kad se osvrnete na karijeru od 40 godina, na koncerte, turneje, milionske tiraže. Da li biste uradili nešto drugačije?
-Suviše je danas sve postalo lično. Sve se svodi na jednog izvođača, pa makar bio megazvijezda. Do ‘90- ih godina uvijek smo išli u kvartetu i sa orkestrima. Sad se ne ide sa orkestrima, to je rijetkost, a ja strašno volim orkestre. Ja sam za staru postavku stvari. Ne možemo vratiti neke ljude koji su u svemu tome učestvovali, ali možemo vratiti zvuk, akustiku, harmoniju. Danas mi sve nekako zvuči disharmonično. Komercijalizacija je učinila da zavlada jedno opšte beznađe. Danas je mjerilo da li imaš hit. Nije bitna boja glasa, kvalitet pjesme. Ako imaš hit referentan si i bitan.
Na šta ste najviše ponosni u karijeri?
-Ponosan sam na sve pjesme koje sam uradio, dobre aranžmane, dobre tekstove. Nemam kao Tozovac 30 megahitova, ali imam 5-6 pjesma koje su i danas slušane. Jer i danas ovi što piju i slušaju buku od muzike, kad se otrijezne ukucaju neku moju pjesmu na internetu i u komentarima pišu sve najbolje. Dobra pjesma uvijek dođe na svoje mjesto, ali je teško doći do dobre pjesme, jer sve to košta. Košta studijskog rada, emocije, a na kraju i finansija. Zato ljudi danas žele ono što je instant.
Kako doživljavate trend eksperimentisanja sevdalinke sa drugim žanrovima?
-Čim izvođači koji se tim bave imaju svoju publiku, znači da to ima smisla. Nisam demode i nisam nužno protiv toga. Oni pokušavaju da urade ono što je svojevremeno uradio “Mostar sevdah reunion”, koji su to muzicirali, instrumentazirali. Ja bih ipak ostao kod nekih tradicionalnih vrijednosti.
Zdravko Mamić dolazi na koncert
Zdravko Mamić je rekao da će doći na koncert. Kako gledate na optužbe na njegov račun. Mislite li da je kriv?
-Ja mislim da nije. Laik sam što se tiče tih stvari, ali mislim da je radio na prosperitetu Dinama, ali i na prosperitetu fudbala uopšte. Ko bi znao za sve te igrače koje je godinama stvarao i izbacivao. Sreli smo se nedavno, ćaskali smo nekih sat i obećao je da će doći na moj koncert.
Ilidžanski festival je spasio revijalni program
Jedan ste od najznačajnijih živućih predstavnika sevdalinke. Kad pogledate generaciju koja Vam je prethodila, pa ovu koja slijedi za Vama, kome sevdalinka ostaje u amanet?
-Vrlo teško pitanje. Narodna pjesma, gradska pjesma, sevdalinka se emituje i ima svoje mjesto, ali joj je rejting slab. Na kašičicu dobija medijskog prostora, a to je naša kulturna baština. Pjevači uglavnom bježe od sevdalinke, da li zato što trče za komercijalnijim pjesmama ili zato što su to izuzetno zahtjevne pjesme, pa bježe od lapsusa, jer to nije lako otpjevati. Nedavno je bio festival na Ilidži. Po meni odavno Ilidža nije bila bolja, ali sve se svelo na revijalni program. Sevdalinka nije ugrožena, ona ima svoje mjesto, ali nije u trendu.
U Srbiji se to tamo drugačije radi. Cune Gojković je imao nacionalnu penziju, a ko je kod nas imao? Safet Isović je u jednom intervjuu rekao “Da sam čuvao goveda i ovce imao bih veću penziju”. Tako da omladina današnja ne vidi smisao u pjevanju sevdalinke.