-U toj kući sam rođena, imam dvije mlađe sestre Dobrilu i Milinu, tata Branko je umro prije 22 godine, umro je mlad. Svoj talenat sam naslijedila od njega, mama je skrivala taj svoj talenat. Djetinjstvo nije bilo siromašno, ali nije ni preticalo, imali smo koliko nam treba, rekla je Ana i dodala:
-Moji imaju zemlju, pa su bili poljoprivrednici, u hrani nismo oskudijevali. Morali smo da pomažemo, jer je majka radila, pa smo je mijenjali. Nas tri sestre smo funkcionisale kao jedna dobra domaćica. Jedna sestra živi u Beogradu, a druga u Čačku. Kako smo starije, shvatamo da nam je djetinjstvo bilo divno i koristile smo svaki momenat u igri. Tata nam je ljeti pravio jedan šator, tu smo živjele kako grane Sunce, pa dok ne krenemo u školu.
Pjevačica kaže da je sigurna da su njeni roditelji bili ponosni na nju.
-Znam da su moji ponosni, tata mi je to govorio dok je bio živ. Nadam se da sam ispunila njegove želje, koliko je bilo u mojoj moći, trudila sam se da im priuštim sve što su željeli, kazala je Bekuta, prenosi kurir.rs.
Ona je dodala i da je školu obožavala:
-Školu sam obožavala, bila sam odličan đak. Bila sam pod uticajem učiteljice i nastavnice, oslikavale su sve što sam željela u životu. U 17. godini se sve promijenilo. Kada podvučem crtu, za sada, poslije 30 godina, mislim da je ostalo nekog traga od mene.