Zorica Marković, pretežno se bavi učešćem u rijaliti formatima, te je tako stekla još veći broj fanova nego prije, a sada je rešila da publiku obraduje ne samo pjesmom, nego i knjigom u vidu autobiografije.
– Imam preozbiljnu pjesmu koja je gradski hit, gradski narodnjak. Razmišljam da li to da snimim ili ono za sve moje klipove i fore, što bi bilo vrlo dobro. Voljela bih da mi radi Coby. On je meni ludilo mozga. Dvoumim se – rekla je Zorica a onda je i otkrila o čemu će govoriti njena knjiga, čije stvaranje je već dugo u procesu.
–U međuvremenu, ta moja knjiga traje i traje. Sve u svoje vrijeme, jer se Bog smije našim ciljevima. Vjerovatno to čeka neko vrijeme. Tu je ispisan moj život – i crn, i bij, i kakav hoćeš, ali gola istina. Svi smo imali i lijepe i ružne stvari u životu, da se ne lažemo. Nikome nisu cvjetale ruže uvijek, tako da sam ja obuhvatila negdje od 6, 7 godina, pa sve do sad– počela je Zorica, pa se osvrnula i na kolege, koji će takođe biti likovi u knjizi, s obzirom na to da predstavljaju važan dio njenog života.
-Od mojih početaka, kada sam imala 16, 17 godina. Tada je Lepa bila u cvijetu mladosti, ona i Silvana, Cune, Tozovac i još par pjevača… Od tada do danas na stotine ih je prošlo, došlo, otišlo, ostalo, zadržalo se, radila sam punom parom, sa svima kontaktirala. Na hiljade muzičara, pjevača, kolega, svadbi, doživljaja… I u Sibir sam stigla. Svaki trenutak pamtim i svaki momenat ima posebnu priču. Svaki kolega ima svoju ulogu – dobru ili lošu, ali sve u originalu, po imenu i prezimenu, nema razloga da se krije. Ako je ružna situacija bila, preijneću istinski, i da sam ja pogriješila. Ne mora da znači da su samo oni pogriješili, nisam ja bezgrešna. Bez obzira na to što o meni svašta pričaju, misle da sam najgore, neka misle da sam najgora, boli me uho. Ne mogu baš toliko daleko da idem, nema smisla. Ipak su to sada ozbiljne porodice, veliki vremenski period je iza nas, dosta se toga izdešavalo, imaju neku mirnu luku, ali ima drugih interesantnih stvari. Nema smisla da baš idem tako daleko, a mogla bih, iako su zaslužili, ali ne mogu. Nemam srca-samokritična je bila Zorica osvrnuvši se na prošlost.