Za Šukija Planjanina kažu da je jedan od najboljih univerzalaca u bivšoj Jugoslaviji. Osim što je maestro na gitari, on je tekstopisac, aranžer, kompozitor… i sve to podjednako dobro radi. Postoje odlični gitaristi rok muzike, narodne, ali oni su majstori u samo jednom fahu dok je Planjanin neko ko je poznavalac svih muzičkih žanrova. E, upravo to je ta velika razlika između njega i njih… U Dubrovniku je svojevremeno bio velika zvijezda, to znaju Halid Bešlić i Nazif Gljiva, kolege koje su dolazile na njegove nastupe. Znaju kakav je tada imao status. I dan danas je po tim svirkama prepoznatljiv, to mu je, kaže on, u neku ruku i imidž.
U iskrenom razgovoru za „Express“ otvoreno govori o karijeri koja je imala uspone i padove, saradnji sa Kemalom Montenom, o finansijama, braku sa dosta mlađom ženom, virusu…
Prva gitara
Iza Vas su i usponi i padovi, no Vašu uloga na bh. estradi niko ne može osporiti. Biti desna ruka Kemalu Montenu, to je za svako poštovanje i uvažavanje.
-Sa najvećom legendom bh. estrade i šire Kemalom Montenom bila je čast popiti kafu, a kamoli biti njegov gitarista. Pored vrhunskih gitarista on je izabrao baš mene, to vjerovatno govori o meni i mom radu. Radio sam u mnogim projektima, u himni „Hajmo Bosno i Hercegovino, „Svi za BiH“, napisao pjesmu za Mostarske kiše „Ponovo si rođen“ na tekst Hasiba Durmiševića radio aranžman i muziku za pjesmu koja je otvorila Stari most. Potom tri himne za vrtiće grada, poklonio jednu Prvoj osnovnoj školi na Ilidži i OŠ Aleksa Šantić. Dobio sam razna priznanja kao jedan od najhumanijih estradnjaka pa se moje ime našlo ćak i u knjizi Merhameta kao individualac.
Radili ste sa najvećim estradnim imenima…
– Samir Zavlan, Indira Gerina, Marin Meštrović, Hasib Durmišević, Gogi Muzurović, Zdravko Đuranović, Nezo Haverić, Elio Pisak, Ferid Avdić, Hasiba Agić, Amela Zuković, Hanka Paldum, Jasmin Burek, samo su neki s kojima sam radio za ovo vrijeme moje karijere. Trenutno radim pjesme za Zorana Kalezića i što kaže „meni više hitovi ne trebaju jer sam ja napravio ime i distancirao se na neki način od muzike, ali muzika je u meni, uradi mi jednu pjesmu da otplačem“. Ovim je pokazao da cijeni to što ja radim. Radim i za Avdu Bahtu Halilovića, Haverića…
Često znate reći da iza sebe imate tri karijere. Na šta konkretno mislite?
-Baš tako. Jednu sam imao u Dubrovniku kada sam snimio dva albuma za „Croatia records“ i „Suzy“ i baš kada sam trebao poentirati desio se rat. Drugu karijeru sam ostvario u Berlinu, bio sam prva gitara Berlina kada me je znalo slušati po 40.000 ljudi, tada su čak i njemačke novine pisale o meni. A treću karijeru sam napravio ovdje u Sarajevu kada sam snimio za Naraton album. Uvijek sam govorio da ne moraš imati hit, da moram imati evergrin. Ne želim da prodam album, nego da se slušaju pjesme s njega poput onih „Šta je to žena“, „Gdje to piše“, „Samo noćas ne idi“ duet sa Enesom Begovićem, „Nikada joj halaliti neću“ s Arifom Alajbegovićem, pa „Bajramska pjesma ocu“ i niz evergrina koje žive i danas i koje prepjevava mlađa generacija.
Da li zbog svega toga navedenog smatrate da Vam neki možda i zavide?
-Naravno jer nije lako biti ja! Mogi pojedinci žive na staroj slavi i provlače se kroz život, a ja sam čovjek koji i dan danas po četiri sata vježba, komponuje, radi. Vrlo sam vrijedan a ujedno i ostvaren. Imam porodicu, djecu, finu kuću, radnju… Ostvario sam sebe na svim poljima isključivo svojim radom. Pomogli su mi mnogo Mirsad Ibrić koji je u neke ruku i oblikovao moju karijeru, potom Televizija Sarajevo. Ima tu mnoštvo ljudi koji su prepoznali u meni to što su prepoznali, a ja nikome nisam ostao dužan.
S ponosom kažete da potičete iz siromašne, radničke familije…
-Nisam imao oca da me pogura, imao sam siromašne roditelje i time se ponosim jer me nisu mogli pomoći i usmjeriti me. Ja sam sam radio u životu i postigao da budem zvijezda i u Dubrovniku, Berlinu, Sarajevu. Ustvari ne zvijezda, to je teška je riječ, postigao da budem ime i da budem uvažavan. Nikada nisam imao packe prema nikome, korektan sam uvijek prema svim svojim kolegama sa kojim sarađujem. I normalno je onda da ti neko zavidi, imam dosta ljudi oko sebe koji mi zavide. Ništa ne rade na sebi za razliku od mene. Ne volim ni da me stalno hvale, oni su moja motivacija i satisfakcija. Ponekad kada bih zaspao umoran od muzike, probudim se i, baš zbog takvih, kažem sebi da trebam ići dalje, ne daju mi da odustanem.
Kako ste Vi proveli dane u izolaciji, je li Vam to teško palo, kao većini Vaših kolega?
-Ma ja sam sve ovo fantastično iskoristio, okrečio kuću, sredio bašću, komponovao. Nije mi teško palo jer inače sam se od kafane umorio i dosta vremena provodim kući sa gitarom.
Sada, sa ove distance, kako gledate na corona dernek koji je uzdrmao bh. javnost a u kojoj su glavni akteri bili Vaše kolege?
– Što se tiče fešte, ne krivim te ljude, oni nisu jedini na njih je samo pala ljaga. Nema tog muzičara koji sebi nije dozvolio da ode na roštilj ili negdje drugo. Manje više svi su oni išli, ali oni su obilježeni. Ne kažem da su upravu, ali ih i ne osuđujem. Jednostavno, tako je bilo. Ako su mogli razni profili ljudi, intelektualci priuštiti sebi da rade to što rade, što i oni ne bi mogli sebi dati oduška. To je njihov izbor. Ja sam uvijek uz svoje kolege i u koroni i mimo korone!
Da li to znači da biste i Vi učinili isto da ste se našli na njihovom mjestu?
-Ja ne bih sigurno, ne iz moralnih razloga, nego zbog sebe i drugih. Da možda ne bih na druge prenio virus. Pridržavao sam se. Bilo je ponuda, ali sam sve odbio, distancirao sam se.
Svjetska prevara
Vjerujete li u koronavirus?
-Lično mislim, mada pokušavam jednim dijelom bića da se čuvam, da je ovo jedna svjetska prevara. Vrijeme će pokazati, mada ne vjerujem u ovako nešto. Ispade da su svi umrli od korone, niko nije umirao od raka, srčanog i moždanog udara, odjednom svi su od korone. Mene lično nisu uvjerili da je to toliko opasno.
Koliko Vas je pandemija finansijski oštetila?
-Kao i svakoga. No, moji su prohtjevi skromni, nisam sklon izlascima, pušenju, alkoholu. Skromno živim tako da mi nije teško palo. Navikao sam se i adaptirao vrlo brzo. Imam jednu uzrečicu pošto sam dijete radničkih roditelja da sam se odgojio na puri, a kroz život uz Montena sam jeo i kavijar, ali on mi donese žgaravicu a pura lagano prođe kroz želudac. Tako da mi nije teško palo, lako sam adaptirao svoj organizam.
Prognozirali su nam brak kratkog vijeka
Vi ste neko ko je dosta godina stariji od supruge. Kako je sve to funkcionisalo sve ove godine, da li je dolazilo do sukoba generacija?
-Bez patetike, ljudi se nađu ili ne nađu. Mahom njene prijateljice, ne sve ali većina, bili su protiv tog braka i prognozirali da će to trajati mjesec, dva. Sve su danas na svoj način nesretne a udale su se za svoju generaciju. Merima i ja imamo krasan brak, imamo zdravu djecu, živimo život i apsurd je da smo mi sada njihovi idoli. Što znači, nema pravila ako je ljubav, ljubav uvijek pobjeđuje. Mi smo primjer da je ljubav pobijedila i nama razlika u godinama nije pravila prepreku. Najljepše je kada ljudi imaju skladnost i u godinama, međutim izuzeci dokazuju suprotno. Prognozirali su jako kratak brak a ti koji su prognozirali danas su razvedeni. Mi živimo fin brak, kakav bi poželio drugima.
Kažu da su samo brakovi iz ljubavi opstali tokom izolacije. Vi ste među tim sretnicima.
-Mi smo uživali zajedno. Poželjeli smo se jer smo se uglavnom viđali naveče. Supruga je radila po cijeli dan pa smo u izolaciji uživali zajedno. Pametno smo iskoristili vrijeme. Na vrijeme je sve krenulo, život ide dalje.
Razgovarala: Dženita Hasović-Mirvić