Ana Nikolić odlučila je da progovori o svemu o čemu je šutjela pune tri godine. Pop zvijezda je priznala da je činila sve samo da je više nema, te da se na putu ka samouništenju ugojila čak 52 kilograma. Žena koja se sa vrha spustila do samog dna otkrila je sve o svojim životnim lomovima, borbi sa depresijom, kilogramima, ali najprije o velikoj unutrašnjoj borbi.
–Gurala sam sebe u ambis. Pokušavala sam nekoliko puta da uništim Anu Nikolić. Nervirala me je! Nisam više željela da budem Ana Nikolić. Više puta sam padala na dno. Željela sam da me nema, da ne postojim. Šta sam sve uradila sebi. Dozvolila sam da se ugojim 52 kilograma. Svi potrčci i dostavljači hrane u gradu me znaju. Otvarala sam frižider usred noći, ustajala sam iz kreveta da bih jela. Ali Bog nije dozvolio da se uništim i uvijek sam se vraćala jača nego ikad. Ja sam osoba krajnosti. Sivu boju ne vidim, ili je belo ili crno. Kada mi neko kaže: “Leijpa ti je pjesma”, ja mu uzvratim: „Bolje mi reci najgora je ili mi reci mega hit je.” Kažu: „Slatka si.” Ne! Ili sam ružna ili sam najljepša! Jedem ili umirem od gladi. Imam 105 kg ili 53 kg! Pijem ili ne pijem ništa osim vode-rekla je Ana. Pjevačica priča da joj je bilo izuzetno teško kada su joj paparaci kampovali ispred kuće u najtežem životnom periodu.
-To mi je ozbiljno uticalo na psihu. Ali sam uvijek bila svjesna da sam javna ličnost i da tako mora da bude. Nikad nijednom paparacu nisam rekla nešto ružno, iako sam se jezivo osjećala kada osvanem u novinama sa 105 kilograma. Ali slikali su me i sa 55, šta sada da radim. Srećom, ta loša faza je prošla, a ja sam smršala pomoću tableta i vratila se na pravi kolosjek-kaže Ana.To nije bio njen jedini ružan period. Prvi veliki životni udarac zadobila je kada je imala 20 godina. Ostala je bez oca Dušana, koji joj je bio oslonac, uzor i veliki prijatelj.
-To mi je najteži period u životu. Kada je doživio infarkt, imao je 43 godine, skoro kao ja sada. Moja tetka, koja je zdravstveni radnik, reanimirala ga je i vratila mu funkcije srca. Bio je 23 dana u komi, iz koje se nikada nije probudio. Prespavala sam ta 23 dana. Nisam imala snage da ga gledam na aparatima. Do posljednjeg trenutka sam se nadala da će se probuditi. Ali i da se probudio, vierovatno bi bio kao biljka jer mu je mozak ostao bez kiseonika. A to bi bilo još gore-kaže Ana.