U tuzlanskoj dvorani Mejdan će se 8. Februara održati 14. po redu BH Muzički Oskar. Nastupit će preko 40 estradnih umjetnika, bit će podijeljeno više od 20 nagrada, Koliki je značaj ovakve manifestacije za muzičku industriju, estradnu scenu i publiku? Sve to je povod razgovora s prvim čovjekom ove manifestacije, Nazifom Gljivom.
Zašto je baš Tuzla izabrana za održavanje BH Muzičkog Oskara?
–Tuzla je poznata kao grad prepun talenata u svim sferama estradne umjetnosti. To je grad muzike, grad u koji si dobrodošao. U Tuzli su uvijek koncerti rasprodani, dvorane su pune, ljudi vole muziku, a iz tog kvantiteta izlazi kvalitet. Svoj kvalitet tuzlanska publika je pokazala i nedavno na rukometnoj utakmici Bosna i Hercegovina – Švicarska. Tuzlaci zaslužuju čistu desetku! Osim toga, Tuzla je blizu svima, blizu je Beogradu, blizu je Zagrebu, blizu je Sarajevu.
Ovo je manifestacija koja pruža priliku domaćim izvođačima. Slučajnost ili postoji neka namjera iza te činjenice?
–Bit će prisutni i izvođači iz regije, ali dominiraju domaći izvođači. Brojni menadžeri su mi govorili da ne možemo napuniti dvoranu bez izvođača iz Srbije i Hrvatske. Ja sam rekao da možemo i da moramo ići tim putem da se oslanjamo na vlastite snage.
Koliko izvođačima znači ili treba da znači nagrada BH Muzičkog Oskara?
–Izvođačima koji će dobiti tu nagradu, to bi trebalo da znači mnogo, jer nema ko drugi da im uruči sličnu nagradu, niti im ko daje, niti ih ko valorizuje. Više od deceniju smo jedini koji ih prate, reklamiraju i odaju priznanje za učinjeno. Uz nas je stasala cijela generacija estradnjaka i potvrdila sebe. Neki su dobili Oskara osam godina zaredom, neki deset godina. Kad se sve sabere i oduzme to su milioni minuta reklamnog prostora, nebrojeno mnogo intervjua, brojni spotovi, što je od ogromnog značaja za veliki broj karijera.
Gdje vidite sebe u cijeloj priči? Vi ulažete sebe, energiju, novac, ime. Reskirate sve, zarad čega?
–Vjerujem da se isplati, zarad budućih generacija. Mladi moraju shvatiti da je Oskar nagrada koja im osvijetljuje put za budućnost. Za trinaest godina podijeljeno je preko 700 nagrada, i svako ko je dobio nagradu je izgradio svoje ime na estradi. Nagrađivani su najistaknutiji sportski radnici, oni koji su dali doprinos našoj muzičkoj sceni, očuvanju kulturne baštine. Zato i poruka mladima, ako nisi dobio Muzičkog Oskara, nisi ni imao karijeru vrijednu pomena. Osvrnemo li se na protekli period, vidjet ćemo da su Oskara dobili Zdravko Čolić, Bijelo dugme, Dino Merlin, Halid Bešlić, Safet Isović, Šaban Šaulić, Aca Lukas, Toše Proeski, Jelena Karleuša.
Nagradu Oskar ne dobijaju samo estradni umjetnici?
–Nagrada je, između ostalog, bila dodijeljena i brojnim istaknutim sportskim radnicima. Ćiro Blažević, Zdravko Mamić, Sergej Barbarez, Vahid Halilhodžić, Emir Spahić, nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine, reprezentacija u sjedećoj odbojci Bosne i Hercegovine. Otkrit ću malo iznenađenje, ove godine nagrađeni će biti Toti Dedić, Vlkatko Glavaš, Bilal Šuman.
Vi ste neko ko čuva našu muzičku baštinu, zato Vam je AMUS dodijelio Nagradu za životno djelo. Šta za Vas znači takva nagrada?
–Na tu nagradu sam najponosniji. Jedini sam živi nosilac te nagrade. Ona ima posebnu težinu zbog činjenice da se AMUS naslanja na Institut za intelektualnu svojinu, a oni pak na Ministarstvo pravde. Zato se može reći da je to relevantna nagrada, državna nagrada. Trudio sam se da generacije i generacije pjevača iznjedrim, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regionu, pregršt hitova, moj aganžman za vrijeme agresije, sve to je uticalo da dobijem tu nagradu.
Da li je bilo teže organizirati prvi ili ovaj 14. BH Muzički Oskar?
–Podjednako je teško. Svako vrijeme nosi svoje izazove. Danas postoje mediji koji imaju svoju snagu, koji organiziraju svoje fešte, imaju svoje menadžere, koji su zloupotrijebili estradu ignorišući struku. Sada televizije iz regije šalju svoje menadžere da prave raskol na sceni.
Na koje ste izazove naišli ove godine?
–Ovo je jedinstvena manifestacija. Niko živ ne može za četiri sata podijeliti toiko nagrada, a da sve vrijeme ide muzika, da traje žurka. Jer to se obično organizira kao na pogrebu, dijele nagrade i šetaju. Ovo je furka, ovo je žurka, nagrade se dijele, a muzika ne prestaje. Da je neko mogao to prekopirati, to bi već i uradio. Dvanaest godina Muzičkog Oskara, 700 nagrada, 1500 otpjevanih kompozicija, a nikad greška nije napravljena, nijednom. Znamo za skandal na holivudskom Oskaru, a kod mene ih nije bilo. Da Japanci znaju za ovakvu perfekciju, uzeli bi me za premijera (smijeh).
Oskara su dobili i neki izvođači s kojima ste bili u sukobu, poput Šerifa Konjevića. Time ste pokazali nepristrasnost. Kako gledate na tu činjenicu?
–To je jedna generacija Šerif Konjević, Halid Bešlić, Mile Kitić, Hanka Paldum, pa malo mlađi Enes Begović, Nihad Alibegović, Elvira Rahić, svi zaslužuju Oskara. Svi oni svake godine snime dva-tri singla, tri-četiri spota, neprestano rade, žive od muzike. Svojim radom daju pravi primjer mladim generacijama, kako se rad isplati. Ove godine, ujedno, imamo i smjenu generacija, jer emo podijeliti deset Oskara za životno djelo.
Može li se zaraditi od ovakve manifestacije?
–Ovo ne radim zbog novca. Troškovi iznose oko 70.000 KM, a očekivani prihod je oko 50.000 KM. Tako da smo u minusu, ali mi održavamo vrstu. Podržavamo nove generacije i u tome bi društvo trebalo da nam pomogne, institucije vlasti, Turistička zajednica. Gdje god smo nastupali predstavljali smo Bosnu i Hercegovinu, zato i zaslužujemo malo podrške. Mi nismo separatisti, mi ujedinjujemo sve. Danas smo svjedoci raznih podjela. Ako sviraš rok ideš u rok, ako sviraš folk ideš samo u folk, ako si pop, onda samo pop, a mi ujedinjujemo sve. Zato smetamo mnogima koji hoće da nas rasture u param parčad.
Da se udaljimo malo od Oskara. Izborna je godina. Vidite li se u politici?
–Vidim se u politici. Kada bi mi gradonačelnik donirao svotu kao Dini Merlinu i Čoli, postao bih predsjednik države, a onda bih vratio s kamatama (smijeh). BH Muzički Oskar nema podršku vlasti zato što sam ja u cijeloj priči. Boje se da ću se opet kandidirati i na taj način me sputavaju.
Kakav Vam je danas zdravstveni bilten?
–Zdravstvena situacija se popravlja. Vodim računa o svemu, ne pijem alkohol, ne pušim, izbjegavam zadimljene prostorije, čuvam se stresa.
Pomenuli ste neke od mana današnje estradne scene. Koje su vrline?
–Estradni umjetnici su uporni. Žive od svog rada. Nisu na državnim jaslama, već sami zarađuju. To je zapravo Sizifov posao, nemati muzičku industriju, a živjeti od autorskih prava i puniti koncertne sale, te na pravi način prezentirati Bosnu i Hercegovinu u svijetu. Pola tih izvođača zaista jeste situirano, ali pola nije.