Saša Matić nedavno je održao dva koncerta u Sarajevu, a publika je uživala u pravoj muzičkoj čaroliji. Prvi koncert je bio u Muzičkoj produkciji BHRT-a, a drugi dan kasnije u Coloseumu. Pjevač se uvijek raduje susretima sa našom publikom, tako da se ovdje osjeća kao domaći. O novoj pjesmi „A ja imam tebe“, početku karijere, Aci Lukasu i porodici razgovarali smo sa popularnim pjevačem.
Na koncertu u Muzičkoj produkciji BHRT-a Slađana Mandić je bila gošća. Zašto baš ona?
-Mi se znamo od 2003.godine. Slađa Mandić je sjajna pjevačica, i upoznao sam je na festivalu u Budvi kad je bila djevojčica. Dopalo mi se kako to radi, pa sam je pozvao da mi gostuje na turneji. Organizatori su i meni priredili iznenađenje jer nisam znao da će biti tu, ali bilo je odlično.
Kako je došlo do saradnje sa ekipom BHRT-a?
-Pravo da vam kažem, mene je Halid Bešlić pozvao da gostujem. Spojio je moj tima sa timom BHRT-a. Sve smo dogovorilo brzo, spojili korisno i lijepo. Bila je baš fina atmosfera ,sjajna publika. Takvih emisija nedostaje na televizijama, tako da je to bila jedna divna ideja. Sve emisije se sastoje iz nekog klišea, ovoi je bilo izvan svih klišea.
Smijemo li spomenuti anegdotu sa Acom Lukasom i pjesmom „Noći u Sibiru?
– Mi smo bili na rođendanu, koliko se sjećam nekom od njegovih klinaca. Pošto je tada bio u žiriju „Zvezda Granda“ svaki drugi kandidat je pjevao „Noći u Sibiru“. Ja pitam šta da pjevam? A, on kaže, brate pjevaj šta hoćeš, samo nemoj „Noći u Sibiru, kao Boga te molim! (smijeh).
Svaki početka je težak. Jeste li imali podršku starijih kolega na početku?
-Ja sam kročio u veliku dvoranu, još i kad nisam imao ploču, niti išta snimljeno. Tada me je Aca Lukas zvao kao gosta u halu „Pionir“. Bio sam anonimus, svirao po beogradskim kafanama. To je bilo 10. oktorbra 1999. godine i to sam zapamtio. To je bio njegov solistički koncert pred 12.000 ljudi. Nezapamćena erupcija, oduševljenje. Ja kad sam se popeo na binu, noge su mi se odsjekle. I danas nekad čujem taj snimak, imam ga ne nekoj VHS kaseti, ali mi se nikako ne sluša. Toliko je bilo nekog tremola u glasu, vibrata nepotrebno, a o falševima da vam ne pričam. To mi je bio prvi korak, i hvala Lukasu što je imao sluha da me tada izabere za gosta, to kako sam ja pjevao…ne bih o tome (smijeh).
„A ja imam tebe“, pjesmu pokojnog Rođe Raičević ste obradili. Da li je to vama najdraža njegova pjesma?
-Pa, ne znam šta da kažem. Pitao sam Dragana Brajovića Braju, koji je kompozitor te pjesme da li bi bilo uredu da je obradim tu pjesmu. Meni se tu sviđa tekst. Melodija je super, sve super, ali je meni pažnju privukao tekst “ruka traži drugu ruku, lutalica svoju luku. Nemir svoju čašu traži, svako nađe to što traži“. Prva strofa je sjajno napisana i to je jedna baš onako široka pjesma. Nema neke deračine, što ja kažem, da ti tu nešto moraš da se dokazuješ i ne znam ni ja šta. Opet, pjesma je toliko široka da ima da se pjeva itekako.
Obaveza je puno. Imate li vremena za privatni život i slobodno vrijeme?
-Pravo da vam kažem u posljednje vrijeme, slabo. Zadnjih par godina, što ja kažem, me je uzeo posao pod svoje. Vrlo malo imam vremena za privatni život. Valjda će uskoro ljeto, pa ćemo naći vremena da se odmorim.
Mnoge vaše kolege kažu da je podrška porodice jako važna, jer je posao pjevača jako zahtjevan. Imate li podršku supruge i kćerke?
-Ja o tome ne volim puno da pričam.Vi me stalno pitate, a ja svaki put isto odgovaram, pa sam postao i dosadan. S osobom s kojom živite morate naći neki balans, kompromis. Morate imati nekoga ko će da vas prati. Ako živimo, a nema uzajamnog poštovanja, povjerenja i svega onoga što zajednički život nosi, onda džaba sve. Svako na svoju stranu.
Koliko pratite danas „Zvezde Granda“ i upratite takmičare koji pjevaju vaše pjesme?
-Vrlo rijetko, ali kad sam kod kuće osvrnem se na Jutjub i poslušam šta pjevaju i kako pjevaju. Mali iz Mostara,Valentino Perutina je lijepo to uradio. Pogodio je moju boju. Ima malo u glasu viška vibrata, što treba da ispravi, malo kroz nos tonova, ali u svakom slučaju on to radi lijepo. Bio mi je gost na koncertu u zagrebačkoj „Areni“ i pjevali smo „Samo ovu noć“. Zvao me je prije koncerta, kaže znate šta Saša, da pjevam nešto od Montena? Ja kažem, majstore najbolje na svijetu pjevaš „Samo ovu noć“ i drži se toga. Sve će biti u redu, drži se samo toga.