Leonarno da Vinči (it. Leonardo da Vinci; 15. april 1452. – 2. maj 1519.) je bio italijanski renesansni arhitekta, muzičar, pronalazač, inženjer, vajar i slikar. Bio je opisan kao ideal “Renesansnog čovjeka” i kao univerzalni genije. Poznat je po svojim remek – djelima, kao što su “Tajna večera” i Mona Liza, a njegovi izumi se danas koriste u modernoj tehnologiji, iako nisu primenjivani u njegovo doba. Pomogao je razvoju anatomije, astronomije, i građevinarstva.
Njegove slike su danas izuzetno rijetke i dragocjene a iako često nedovršene, smatraju se vrhunskim djelima ovog “univerzalnog genija” kako su ga često nazivali. Bio je fasciniran misterijom ljudskog lica i mogućnošću čitanja “pokreta duše” kroz pokrete i izraze lica. Leonardov portret žene fjorentinskog zvaničnika toga vremena “Mona Liza” nadaleko je poznat po zagonetnom izrazu lica portretisane dame.
Portret “Mona Liza” je prvi psihološki portret naslikan u historiji te se zato daje toliki značaj ovom djelu. Leonardo je rođen u blizini grada Vinči u Toskani 1452. godine, a slikarstvo i vajarstvo je učio kod Verokija, Italija. Više puta se selio u razne gradove Italije – svuda kuda ga je vodio posao. Pred kraj života živio je u Rimu, a zatim 1517. bio pozvan da oslika dvorac u Parizu na poziv francuskog kralja. U Parizu je i umro 1519. godine.
Leonardo Da Vinči je rođen u doba Renesanse, 15. aprila 1452. u jednoj seoskoj kući, tri kilometra udaljenoj od Vinčija. Njegov otac bio je advokat i nije se oženio Leonardovom majkom, vjerovatno zato što je bila kćer zemljoradnika. Jedini pouzdani podatak o njoj jeste da se zvala Katarina. Leonarda je krstio paroh Piero da Bartolomeo, ali imenom Lionardi a ne Leonardo. Sa nepunih pet godina prelazi da živi sa ocem i maćehom. Piero i njegova prva žena nisu imali djece pa je moguće da je zbog toga Leonardo bio prihvaćen u očevoj porodici.
Leonardo je išao u školu u Vinčiju. Učitelji mladog Leonarda su bili zatečeni njegovim pitanjima i razmišljanjima. U školi je učio da čita, piše i računa. Takođe je učio geometriju i latinski. Kasnije je usavršavao znanje latinskog, jer je smatrao da nije dovoljno naučio u školi. Sa 14 godina seli se u Firencu, gdje šegrtuje u jednoj radionici.
Leonardo počinje raditi kod Verokija 1466. Andrea del Verokijo je bio vodeći firentinski skulptor i slikar. Verokijo je oduševljen crtežima mladog Leonarda i prima ga u svoju radionicu, gde da Vinči počinje da radi sa mnogim poznatim umjetnicima – Botičelijem, Peruđinijem, di Kredijem. U junu 1472. Leonardo je postao član slikarskog esnafa, čime je završio šegrtovanje. U knjizi upisanih u esnaf da Vinči je upisan pod imenom Lionardo.
Prvo poznato Leonardovo djelo je crtež Arnovaleja u mastilu, urađen 5. avgusta 1473. Na njemu se vidi Leonardova darovitost, jer je ralistično naslikao pejzaž, što niko prije njega nije uradio.
Leonardo i Verokijo 1476. po narudžbini su naslikali sliku Kristovog krštenja. Leonardo je naslikao prednjeg anđela i pejzaž. Razlika između ova dva umetnika vidi se u izradi anđela.
Godine 1482. godine Leonardo se seli u Milano da bi radio kao civilni i vojni inženjer za “Duke” a posao slikara i skulptora mu postaje sporedno zanimanje. Leonardo je radio i kao dizajner i direktor dvorskih festivala. Tu započinje svoje prve sistematske naučne studije bazirane na praktičnim iskustvima iz anatomije, botanike, matematike, fizike i mehanike. 1499. godine Leonardo se ponovo vraća u Firencu.
Naredne godine stupa u službu francuskog kralja, ostavši u njoj do 1506. godine. nakon čega se vraća u Firencu do 1507. Iz Firence nastavlja put za Milano gde će živeti narednih pet godina. Od 1516. godine pa do svoje smrti živeo je u Francuskoj sa svojim učenikom i naslednikom Frančeskom Melzijem (1491-1568).
Leonardo je najslavniji intelektualac renesansnog perioda zahvaljujući mnoštvu njegovih interesovanja: od vojne arhitekture, preko anatomije, geometrije, astronomije, građevinarstva, hidraulike, fizike do opšte tehnike.