Predrag Gojković Cune svojim kultivisanim izrazom kroz različite muzičke žanove obezbijedio je sebi mjesto barda srpske muzičke scene. Značajan trag ostavio je i na prostorima bivše Jugoslavije. Pjevač širokog i dubokog raspona uz koji su se stopile posebna boja glasa, mekoća i duša. Njegov glas oplemenio je više od 500 sevdalinki a tu su i romanse, starogradske, izvorne, narodne, zabavne pjesme. Jednom rječju impresivna karijera sa pjesmama koje će dugo trajati.
Predrag je rođen 1932. godine u selu Brzan kod šumadijske Batočine. Sitni mršavko anđeoskog glasa solirao je u školskom horu. A sa svega četiri godine sa porodicom je doselio u Beograd. U ratnom periodu upoznao je harmonikaša Krnjevca starijeg koji se oduševio Cunetovim talentom. Pjevao je po kafanama. Nekoliko srednjih škola je započeo da uči, teološku, oficirsku, trgovačku a završio kao poštanski službenik. Razlog je bila muzika. Ušao je u KUD Đoka Pavlović. Žarko Milanović šef narodnog orkestra Radio Beograda ga je doveo na audiciju gdje je ‘48. i primljen. On ga je i korepetirao.
Obilazio je pjesmom objekte diljem bivše države. Kratko nastupao sa grupom „Meksikanski trio“ a potom sa ansamblom Ilije Spasojevića, otišao na međunarodni festival „Šest dana kancone“ u Milano gdje u oštroj konkurenciji sa pjesmom „Halisko“ osvojio drugo mjesto. Krenulo mu je sve uzlaznom putanjom. Uz džez i revijski orkestar za arhiv Radio Beograda snimio je više numera. Te ‘60. godine uz pomoć Nade Mamule snimio je i „Kafu mi draga ispeci“ koju je premijerno izveo za Osmi mart. Pjesma je postala neprolazni hit koja se našla na singlici zlatnog tiraža.
Nastupa na značajnim festivalima tog doba u Beogradu, Zagrebu, Opatiji, Sarajevu a sve sa značajnim ostvarenjima. Na tri mjeseca odlazi na turneju po Americi ‘66. godine, a zadržao se tri godine. Vratio se u Jugoslaviju ‘70. sa novim festivalskim nastupima. Godinu kasnije takmiči se sa Miletom Bogdanovićem u natpjevavanju „Ko zna više“. Pobijedio nakon 15 sati pjevanja kom prilikom je izveo 300 numera. Na tržište ‘75. izlazi njegov drugi album „Predrag Gojković Cune“ na kojem su se našle pjesme „Što ti je Stano mori“, „Stani, stani Ibar vodo“, „Ruse kose curo imaš“… Dvije godine potom na novom albumu su se našle pjesme „Bisenija kćeri najmilija“, „Ljubav mi srce mori“… a koji je uradio sa Krnjevcem.
Nizali su se albumi i hitovi „Janjičar“, „Čija frula ovim šorom svira“, „Komšinica“… Pred fudbalsko prvenstvo u Španiji ‘82. godine Cune je za PGP RTB zajedno sa Oliverom Katarinom i Oliverom Mandićem snimio navijačke numere „Naprijed plavi“ i „Dobar dan Španijo“. Album sa 35 pjesama „Zapjevajmo pjesme stare“ ispjevala su tri majstora ‘93. Toza, Cune i Miroslav Ilić. Poslije brojnih štampanih kompilacija 2001. godine i Grand izdaje Cunetovu kompilaciju sa novim singlom „Nestao je san“. A za njega je uistinu nestao onog trena kada se počeo lagano 2010. povlačiti sa javne scene. Sve to nakon snimljenih više od hiljadu izvornih pjesama, 15 albuma, 35 singlova i ko zna koliko kompilacija.
Tu su i njegove uloge u serijalima „Servisna stanica“ sa Čkaljom i Miom Aleksić, potom „Serafimov klub“, „Promocija“, „Šest svečanih pozivnica“, „Srećna Nova godina“, „Naše priredbe“, „Pozorište u kući“, „Jagode u grlu“. Gojković je tri godine sa Zlatom Petković i Tozovcem vodio Folk paradu. Čovjek čiji glas je zvučao kao dobro uštimani orkestar a život bio muzika i pjesma doživio je moždani udar. Bio je prikovan dvije godine za postelju. I baš kada se malo oporavljao 2017. je preminuo. Činilo se kao da je tako nešto i želio.
Jednoličan život sa napuštenim glasom nije odgovaralo njegovom temperamentu. Generacijama je bio uzor, omiljen, poštovan, pristupačan. Izuzetna figura muzičkog miljea. Uz zvuke pjesme „Kafu mi draga ispeci“ sa violine Siniše Zlatića jecaj i suze i prigodne počasti pokopan je u Aleji velikana na Novom beogradskom groblju.
Cune fino vaspitani dječarac sa školskim horom prvi put je kročio u Radio Beograd kada je na insistiranje muzičke urednice, inače kćerke književnika Branislava Nušića ispjevao pjesmu „Jova Ružu kroz sviralu zove“. Sve prisutne je očarao svojim glasom i talentom.
Njegova majka Rosa je prelijepo pjevala dok je radila kućne poslove. Upravo od nje je Predrag naučio dosta pjesama. A kada bi on ponovio ona bi rekla „dođi, dođi da te majka cune“ ili ti poljubi. Otuda je i dobio nadimak koji je nosio.
Na turneji SSSR-u Cune se zaljubio u Lolu Novaković što joj je i priznao. No do kraja turneje shvatio je da nisu jedno za drugo. Po povratku sa turneje upoznao je za svoj rođendan 6. novembra suprugu Leposavu sa kojom je dobio kćerke Natašu i Katarinu a s kojom je bio više od pola vijeka u braku.
Cunetove neispunjene želje ostale su što nije uspio da obiđe znamenitosti zemalja u kojim je nastupao. Zatim što neće dočekati praunuče jer je toga bio svjestan i što sa kćerkama nije snimio pjesmu Neta Kinga Kola „Unforgettable“.