Predrag Ejdus je rođen 1947. godine u Beogradu. Otac mu je bio Jevrejin, majka Srpkinja, a on je govorio da ne želi biti niti jedno ni drugo . Za Srbe nije Srbin jer mu je otac Jevrejin, a za Jevreje nije Jevrejin jer mu majka nije Jevrejka. Baka i deda su mu poginuli 1942. godine u Beogradu. Bili su među prvim žrtvama logora na Sajmištu, u kome je stradalo više od 90 odsto beogradskih Jevreja.
Dugo se izjašnjavao kao Jugosloven, a jednom prilikom je rekao da je srpski jezik i pozorište njegova jedina domovina. Sa šest godina je otkriveno da boluje od reumatične groznice, te je bio jedan od prvih pacijenata na kojima je eksperimentalno primenjen lek kortizon.
Kad je bio dječak ljekari su mislili da će da ostane paralizovan, ali ne samo da se to nije desilo nego je aktivno igrao fudbal i tenis. Zvali su ga Peca Čelik sa Vračara, zato što je bio hrabar i ekplozivan dječak, a nije prezao ni da se potuče. Pohađao je 14. beogradsku gimnaziju kada ga je Svetlana Ceca Bojković pozvala da učestvuje u jednom recitalu na nekom takmičenju. Tu se rodila ljubav prema pozorištu.
Prve glumačke korake napravio je ranih šezdesetih u Omladinskom pozorištu „Dadov“. Kako je jednom prilikom rekao, tih šezdesetih godina igranje u pozorištu bila je „božanstvena iluzija, bjekstvo od stvarnosti, azil od svih stega tadašnjeg života“.
Dva puta je pokušavao da upiše Akademiju, ali nije uspio. Ipak, nije odustajao jer je znao da će to da studira, ako ne u Beogradu, onda u Zagrebu ili negdje u Evropi. U međuvremenu je upisao Pravni fakultet.
Jednom prilikom je izjavio da je upisao baš to jer je živio blizu fakulteta. Studirao je dvije godine, da bi na kraju uspio da upiše Akademiju u klasi profesora Milenka Maričića. Diplomirao je 1972. godine. U međuvremenu je redovno igrao predstave u „Dadovu“ sve do 1968. godine.
Predrag Ejdus je 1972. godine postao član član Drame Narodnog pozorišta u Beogradu na čijim daskama je do 1993. godine odigrao na stotine predstava. Jedna od najzapaženijih svakako je bila crna komedija „Šovinistička farsa“ u kojoj je igrao sa Josifom Tatićem. Ejdus je tumačio Hrvata Bernarda Draha, a Tatić Srbina Slobodana Mihajlovića. Sa ovom predstavom obišli su cijelu bivšu držvau, doživjela je više od 1800 izvođenja, a na njenim temeljima su nastala i tri nastavka istoimenog filma.
U rodnom gradu dok se školovao upoznao je suprugu Milicu. Prvi put ju je primjetio još dok je bio gimnazijalac, a ona studentkinja arhitekture. U jednom intervjuu rekao je da ga Milica na početku nije ni primjećivala. Ipak, počeli su da se zabavljaju pred njegov odlazak na odsluženje vojnog roka u Skoplje. Kasnije su se vjenčali, a 1. novembra 1976. godine dobili kćerku Vanju. Dvije i po godine poslije na svijet je došao i njihov sin Filip. U jednom od posljednjih intervjua kazao je da je na porodicu ponosan više nego na karijeru i uloge, te da mu je to najveći uspjeh koji je doživio.