Aleksandra Kovač trenutno promoviše svoju novu pjesmu “Mlečni put”, a obilježeva i trideset godina karijere. Njena karijera počela je u grupi K2, u kojoj je pjevala zajedno sa svojom rođenom sestrom Aleksandrom sa kojom danas nije u dobrim odnosima. Ona je sada otvoreno progovorila o karijeri, događajima koji su je obilježili kao i odnosu sa sestrom.
Iznenadili ste publiku novom pjesmom koja ima specifičan naziv i čini se da je publika dugo čekala na to. Kako ste se odlučili na taj korak?
Ja sam se posljednjih pet godina potpuno posvetila primjenjenoj muzici, seriji i filmovima, za to sam se i školovala i stvarno sam uživala u tome. Ali stvarno osjećam potrebu, ja sam 30 godina na muzičkoj sceni, da nastavim dijalog sa publikom, koji jeste živ sve ove godine, ali je drugačije kada donesem novu pjesmu. I zato sam riješila da se posvetim novom albumu, koji će svjetlost dana ugledati krajem januara, na tome sam radila par godina i “Mlečni put”, koja je nastala prije nekih mjesec dana, je prva pjesma sa tog albuma i nekako sam bila baš pod utiskom i emocijama dok je ta numera nastajala i željela sam da to bude prva pjesma. A cijeli album čini deset pjesama koje su potpuno stilski različite, a vrlo su intimne i sve su balade koje su nastajale posljednjih 20 godina.
Da li sada, sa novim albumom, planirate da napravite i neki solistički koncert?
Pa naravno, ja bih to jako voljela, ali sve zavisi od reakcije publike na album (smijeh). Ako budu reagovali kao što su na ovu pjesmu, onda će biti dobro i voljela bih da budu koncerti kako kod nas, tako i širom regiona. Zna publika da su moji koncerti posebno i jedinstveno iskustvo i za mene i za njih. Dimitrije Vojnov, dramaturg i scenarista, je lijepo okarakterisao moju publiku i ovu pjesmu kada je rekao: “Napokon smo dobili numeru poslije dugo vremena koja se obraća ljudima koji slušaju muziku”. Danas je muzika po strani, gledaju se spotovi, gleda se muzika, a koncerti su baš za to dobri da se bude 1 na 1 sa publikom.
Godinama unazad stvarate muziku za filmove i serije i to veoma uspješno. Koliko je drugačije raditi tako nešto u odnosu na snimanje pjesama za sebe?
Potpuno je drugačije. Međutim, ono što je stvarno divno je što sam ja uspjela baš zbog svog znanja u stvaranju popularne muzike da u nekim filmovima i serijama imam i pjesme. Tako sam napisala vjerovatno posljednju pjesmu koju je otpjevao kralj narodne muzike Šaban Šaulić, predivni Šaban, koji je otpjevao moju pjesmu “Nemam više nikoga”, pa onda fantastična Gabi Novak “Neko čeka na tebe”. Tako da sam imala i priliku da iskombinujem ono što sam radila u popularnoj muzici sa filmom. Ali kada imate sliku pred sobom, to je potpuno drugo polje i vodite se pričom i muzika je tu da izazove emociju kod publike, da izazove nešto, nešto sakrije.
K2 je obilježio vas, vašu sestru i postojanje na muzičkoj sceni. Komentarisala je publika posljednjih godina kako bi voljela da vas vidi ponovo i čuje, da li ima šanse da se to nekad desi?
Ja mislim da je najnormalnije da svako vrijeme ima svoju muziku. K2 je kao neka mala muzička revolucija postojala u devedesetim godinama 20. vijeka, i sada imamo mnoštvo novih izvođača i novih produkcija, ali mislim da je najvažnije da se stvara muzika sa idejom, emocijom, suštinom jer onda može da se mijenja i da izađemo iz te “kopi pejst” situacije, a to zavisi od ljudi, koliko su spremni da prate ono što im je u srcu i da kažu da neće da prate trendove, već da izvode ono što smatraju da oni treba da pjevaju. Tu je stvar vrlo jasna. Mislim da treba uvijek ići naprijed, stvarati nove stvari, ja volim da sarađujem sa mladim ljudima i najveća mi je radost da dođe neko ko ima talenat, entuzijazam i da mu fali samo malo da ja mogu da ga usmjerim i predstavim svijetu.
Mnogo priča je bilo u medijima o vama, vašoj sestri, vašoj porodici. Kako ste se nosili sa tim i da li su sada tu odnosi sređeni ili ne?
Možda najbolji odgovor na ovo pitanje je da ljudi mene ne poznaju dovoljno dobro. I kada sam radila album, pomislila sam da će ovo biti sjajna prilika da me ljudi još malo upoznaju, jer sam otpjevala pjesme koje opisuju neke moje životne periode, ali možda najbolji način da me upoznaju biće kada napišem svoju autobiografiju, koja izlazi krajem ove godine. Pošto je moj život toliko uzbudljiv, jako teške i jako radosne stvari su mi se dogodile i ljudi me stalno pitaju zašto to ne uradim, tako da eto, započela sam pisanje i vidjećemo, nadam se da ću uspjeti do kraja ove godine sve to da završim.
Express/Pink.rs