Gordana Šaulić poslije godinu dana od smrti supruga Šabana Šaulića, koji je nastradao u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj, progovorila je o najtežoj godini u životu i otkrila kako joj protiču dani bez čovjeka s kojim je živela više od 40 godina.
-Utjehu nisam pronašla, i kako koji dan odmiče, sve više sam uvijerena da nikada i neću. Previše je tuge, bola i nedostajanja.. Ogromna je praznina njegovim preranim odlaskom da bi išta moglo da je ispuni. Više od četiri decenije čitav moj svijet vrtio se oko Šabana. Mi smo bili partneri u svemu, od braka, preko podizanja djece i brige o njima, sve do posla, koncerata i pjesama. I onda, jednog kobnog jutra, sve to je nestalo. Ne znam kako bih to opisala, taj šok, osjećaj praznine, tuge i nemoći. Kao da vam neko u sekundi uzme sav vazduh i ostavi vas da pokušate da preživite bez njega. Zaista imam osjećaj da sam ispočetka morala da učim da dišem, da hodam, da govorim… U tim trenucima prosto morate da postavite odbrambeni mehanizam da biste sve podnijeli i preživjeli, i ja sam odabrala da vjerujem da on nije otišao. Za mene je on na putu, sa kog će se vratiti jednog dana. Upravo to mi je, uz svu podršku koju imam od porodice i prijatelja, davalo i daje snagu da svakog novog dana ustanem i idem dalje, čekajući trenutak kada ćemo se opet sresti Ustala sam prije njega, probudila ga, on je sišao u dnevnu sobu, doručkovao je, popio kafu i čitao novine. To su bili njegovi rituali. Ja sam za to vrijeme još jednom provjerila da li je sve spakovao, pripremila mu šta će tog dana da obuče, podsjetila sam ga da ponese lijekove i cigarete. Sjedili smo i razgovarali o planovima za naredni period. Sve je bilo kao mnogo puta ranije. Poljubili smo se, ispratila sam ga, i posljednja slika koju imam zaleđenu u sijećanju je kako stavlja kačket i izlazi na kapiju kuće- ispričala je Gordana.