Miroslav Radovanović, pjevač komponovane narodne pjesme i autor osvojio je simpatije poklonika narodne pjesme 70-tih godina. Njegov prepoznatljiv stil i neobična boja glasa, lijepi ukrasi sa specifičnim vibratom, davali su njegovoj interpretaciji osebujnost. Uz sve posjedovao vokalnu snagu pa je zbog toga dobio estradni nadimak „Sila“. Kažu da je bio i sila od čovjeka, zaljubljenik u pjesmu i muziku a uz to iskren i dobar čovjek. Volio ćeif i šenluk. A oni koji su ga slušali divili se njegovom pjevačkom „zakucavanju“.
Velika popularnost
Miroslav Radovanović rođen je 1947. godine u selu Trešnjevica kod Arilja. A za njega kažu da je Čačanin. Zapravo, kao osmogodišnje siroče sa bratom je doselio u Čačak. Tu je završio osnovno obrazovanje i molersko farbarski zanat. Radio sve i svašta. Sve ono što bi mu donijelo bilo kakvu zaradu za preživljavanje. Najčešće su to bili fizički radovi, vađenje šljunka iz Morave, utovar na kamione, farbarske radove… Pričao je da je tada najslađe pjevao. Istina volio je i amaterska takmičenja a jedne prilike kada je zapjevao uz ansambl Dragoljuba Đorđevića Bugarina Bilkićevu pjesmu „Ne pitaj me stara majko“ publika mu nije dala da siđe sa bine.
Tada mu se desilo i prvo radio snimanje u emisiji „Muzička apoteka“. Već 70. snima prvu singlicu sa Časlavom Đokovićem koja je prodata u tiražu od 200.000 primjeraka. Tu su se našle pjesme „Želio bih da te sretnem“ i „Ne mogu bez tebe“. Njegova velika popularnost bila je na pomolu. Stigla je 1973. godine sa mega hitom „Ti si žena mog života“, nastala iz saradnje sa Predragom Vukovićem Vukasom. Nizao je hit kompozicije: „Doviđenja, doviđenja“, „Dok te čekam ispod lipe“, „Ne igraj se, ne muči mi dušu“… Nevjerovatna popularnost ga je zadesila u to doba.
Turneje po Americi, Australiji i diljem Evrope. Sarađuje sa tekstopiscima Ruždijom Krupom, Negovanovićem, Jovanovićem, Milićem… Snima za diskografske kuće Diskos, Jugodisk, Melos, Renome… I sam se okušao u autorskom radu. Uslijedile su pjesme „Ponovo se noćas zaljubih u tebe“, „Lice jedne žene“, „Želio bih da te sretnem“… Ponovo turneje sa Šaulićem, Đurišićkom, Aličićem, Dudićem. U tom trenutku na turneji bio je iznad sviju. Zgrtao je pare, kažu, da ih izbrojati ne možeš. Sve sa pjesmama koje i danas žive, ali većinom one koje su nastale iz saradnje sa Vukasom. Pjesme životne tematike ispjevane glasom i dušom pružile su mu plodnu karijeru. Sve se počelo „topiti“ nastankom njegove teške bolesti.
Kancer urinarnog trakta, odstranjivanje bubrega, sve je to narušavalo njegovo zdravlje i odnosilo novac. Ostao Miroslav sa samo 120 eura invalidske penzije. Sa tom sumom živjeli on i sin a niko zaposlen. Estradnjaci u tom primjeru kao i svim ostalim tog tipa zatajili. Kažu da je svaki od njih „pjevidrug“ ali „plačidrug“ nikada. Zaboravljen i od onih sa kojim je u tim boemskim pijančenjima trošio. A oni imali mjere. Spiskao u kafanama milione. Ćašćavao! Pjevao humanitarne koncerte, kolegama se odazivao za svako slavlje bez pare naknade, a došlo novo vrijeme. Treba samofinansirati ploče. Istina, Diskos mu je 2009. godine odšatmpao dupli CD njegovih najboljih hitova. To je znak zahvalnosti izdavača jer nikada nije prihvatio ponudu PGPRTB. A ko zna šta bi bilo da je tamo otišao. Sa bolešću i patnjom pristizale brojne nevolje. Tad je shvatio da nije bio dovoljno promućuran i zreo da bi u starosti „ležao na lovorikama“.
Pravi putokaz
Miroslav Radovanović je pravi putokaz šta je u životu najvažnije. Proračunat rizik. Dobrota, ljubav, uživanje, trebalo je suditi na jednostavnost. Trebalo se odreći trenutnog zadovoljstva radi nećeg većeg i prečeg što će doći kasnije. Istina da ono što je ispravno uglavnom se najteže i najrjeđe radi. Na bolji i mirniji svijet otišao je ove 2020. godine, krajem maja, nekoliko dana prije svog rođendana koji je trebao proslaviti prvog juna i zaokružiti 73 godine. Nažalost, da je od svoje popularnosti stigao do dna kao socijalni slučaj.
Turneje „preko bare“ Miroslav Radovanović je često prepričavao. Prepričavao je to šenlučenje sa litrima viskija ispijenim sa Šabanom Šaulićem i njihovim zajedničkim „prelijetanjem“ Nijagarinog vodopada u iznajmljenom helikopteru. A taj ćeif je platio bez ustezanja 10.000 dolara.
Od „velikih“ kolega nikoga
Solidnom sumom novca u Miroslavovom teškom periodu življenja, bar na kratko, mu je pomogao kolega Stevo Damjanović iz Ivanice organizirajući u međurječkom Domu kulture humanitarni koncert za pomoć Miroslavu. Odazvalo se nekoliko pjevača i izvornih grupa koji su napunili prostor a od „velikih“ kolega iz branše nije bilo nikoga.
Pjesme se pjevaju dok je svijeta i vijeka
Pjevač Miroljub Brzaković Brzi volio je beskrajno hitove Miroslava Radovanovića. Oduševio se kada ga je upoznao na jednom TV snimanju sa njegovom jednostavnošću. Tada je i kazao da će se Miroslavove pjesme pjevati dok je svijeta i vijeka.