Grupa „Ambasadori“ zauzimaju značajan udio u periodu stvaranja sarajevske pop-rok škole nastalu 60-tih godina u bivšoj Jugoslaviji.
33 muzičara
Oni nisu „eksplodirali“ preko noći, već su korak po korak postajali zlatni dio pomenute priče. Istina, oni su jedan od rijetkih bendova koji je promijenio u svojoj karijeri 33 muzičara i četiri vokalna solista. Mnoge njihove pjesme su ostale u trajanju, a njihovi bivši solisti postali zvijezde u muzici.
Grupu „Ambasadori“ osnovao je Beograđanin Robert Ivanović 1968. godine, inače muzičar klavijaturista. Uz njega su bili i članovi benda Slobodan Vujević, gitarista, Slobodan Janković bas gitarista, Srboljub Stefanović je svirao tromblon, Ivica Sindičić saksofon, na trubi je muzicirao Vlatko Anković, a za bubnjevima je bio Tihomir Dolaček.
Svirka ove prve postave se svodila na igranke po domovima kulture tipa popularne „Trase“, no nastupili su i u Domu JNA. Vrlo brzo se osniva i nova postava „Ambasadora“ kada neki članovi odlaze na studije i druge poslove. Ono što je najzanimljivije je unošenje novog zvuka sa duhačkim instrumentima u taj muzički žanr.
Osamnaestogodišnji maturant Zdravko Čolić, fascinantnog talenta i glasa bio je i prvi pjevač „Ambasadora“ pa se tako pojavio 1971. godine na „Vašem šlageru sezone“ sa pjesmom „Plačem za tvojim usnama“. Njihova prepoznatljivost je neupitna. Bili su drugačiji sa svojim zvukom, no Čolu ubrzo mijenja Ismeta Dervoz koja je tada imala 18 godina. Pjevačica koja je ostala zaštitni znak ove grupe, a i njihova popularnost je uznapredovala.
Osim nastupa u Fisu, Slozi, Domu mladih i festivalima, Ismeta na Opatijskom festivalu pobjeđuje 1975. godine i kao predstavnica tadašnju Jugoslaviju predstavlja na Eurosongu 1976. godine u Haagu sa pjesmom „Ne mogu skriti svoju bol“. Ona se već istakla sjajnim hitom „Zemljo moja“. Poslije Eurosonga na kojem su zauzeli 17 mjesto, ona napušta „Ambasadore“ i posvećuje se solo karijeri i muzici, a na njeno mjesto dolazi Jasna Gospić koja je ispjevala bezvremenski hit „Dođi u 5 do 5“ i pjesmu „Imam jedan strašan plan“, te numeru „Ne traži me“.
Godine 1979. na upražnjeno mjesto soliste poslije Jasninog odlaska dolazi Hajrudin Hari Varešanović. Sa njim grupa realizira prvu LP ploču naslovljenu „Dao sam ti sve što se moglo dati“. Naravno, sa popularnošću pristizale su brojne ponude i angažmani za gostovanja, gostovali su diljem cijele bivše Jugoslavije pa su tako se našli 1973. godine na turneji po SSSR-u.
Tri miliona
Hari Vrašenović odlazi na odsluženje vojnog ruka u JNA, no prije nego li je bend zatvorio knjigu svog muzičkog djelovanja i karijere, svako od njih je već imao obezbjeđen muzički put i poslovanje.
„Ambasadori“ su iza sebe ostavili 22 singlice, dvije LP ploče i 4 audio kasete. Njihova izdanja štampale su diskografije „Jugoton“, „Beograd disk“ i „Diskoton“. Prodani tiraž njihovih ploča prelazi tri miliona primjeraka. Dobitnici su „Zlatne značke“ Radio televizije Sarajevo, estradne nagrade Jugoslavije, estradne nagrade BiH pa su 2018. godine ušli u nominaciju za sarajevsku Šestoaprilsku nagradu.
Uz sve ostale bendove tog doba sa svojim hitovima uklopili su se među nezaboravne koji su obilježili naše, vaše i mnoge dane mladosti iza nas. Za razliku od današnje muzike koja nas, najblaže kazano, pritišće svojim „smiksanim“ zvukom ostavili su pjesme na sjećanje na dobra stara vremena.
Oprema iz Bugarske
Prva postava „Ambasadora“ se borila kako doći do instrumenata i razglasne opreme. Svirali su igranke a pukim slučajem početkom 60-tih godina kupili su željenu opremu od bugarskog ansambla koji je gostovao u hotel „Evropi“.
Prelazak u „Korni grupu“
Nakon odlaska iz „Indexa“ već etablirana muzička ličnost Kornelije Kovač prepoznao je Čoline predispozicije i muzičke vrijednosti. Tako je 1971. godine uputio se u Mostar gdje su gostovali „Ambasadori“ i uspio nagovoriti Čolu da pođe s njim u Beograd i bude član „Korni grupe“.
Vidović preuzeo palicu
Lidersku palicu „Ambasadora“ njen osnivač Robert Ivanović prepustio je Slobodanu Vidoviću. Naime, Ivanović je zbog obaveza sa još dva člana „Ambasadora“ nastavio studije na Muzičkoj akademiji, a i obaveze u JNA. Vidović je osim muziciranja obnašao funkciju urednika izdavačke kuće „Diskoton“, pisao pjesme a članovi novih „Ambasadora“ bili su Perica Stojanović bubnjevi, Vlado Pravdić orgulje, Andrej Stefanović saksofon i Zlatko Hold bas gitara.