Pjesma je nastala za potrebe festivala „Vaš šlager sezone” 1977. godine, a njena interpretatorka nije ni slutila da će joj donijeti veliku karijeru u Jugoslaviji.
–Bila sam toliko mlada da nisam imala nikakav stav, ni prema životu, a kamoli prema pjesmi. Ona se desila i vrlo pametno su je osmislili članovi grupe Ambasadori, te odmah postala jugoslavenski hit. Preko noći sam doživjela strašnu popularnost. Ni toga nisam bila svjesna niti sam znala šta je sad to i šta to znači. Išla sam u gimnaziju i sjećam se, izađemo na odmoru iza škole, jedemo sendviče, krijemo se, pušimo ili nešto, a meni prilaze i traže autograme. A ja u kecelji. Tako da, eto, mladost je stvarno vrlo površna i čovjek je svjestan tek kad to sve prođe, kad ostari i kad ima zrelost. Ipak, pjesma me obilježila, ona je moja lična karta i srećna sam da u svojoj karijeri imam evergrin, jer to je veliki uspjeh. Drugi je onaj „Zar je voljeti grijeh“. Moram da kažem da sad pokušavaju da izbrišu trag o tome da sam je ja pjevala ’87. godine na Splitskom festivalu. Nažalost, moja kolegica Zorica Kondža i njen suprug Joško, koji je kompozitor, pokušavaju da izbrišu taj trag o meni i da naprave kao da ju je Zorica prva pjevala. Međutim, neke stvari se prosto ne mogu izbrisati. Moja interpretacija i to kako sam je ja donijela doprinijela je tome da pjesma ima tu ljepotu i da toliko živi, objasnila je nedavno Jasna koja se sa porodicom iz rodnog Sarajeva svojevremeno preselila u Prag.
“Dođi u pet do pet”, ponovo je, sredinom dvijehiljaditih, oživjela Leontina Vukomanović prije nego što se oprostila od estradne karijere.