Obično se o ljubavnom zanosu ili strastvenim osvajanjima, govori na šaljiv i kamufliran način. Ista je situacija kada se o tim stvarima pjeva. Ta tematika ne iziskuje, ali nekako spontano nameće uplitanje humora. Međutim, svako pravilo ima izuzetak, pa tako i ovo. Da se o tematici ljubavnog zanosa, strasti i putenosti može govoriti na umjetnički ozbiljniji način, pokazuje primjer pjesme „Jabuke i vino“, koju su 1983. godine ispjevali Zana Nimani i Željko Bebek.
Kulminacija zanosa
Pjesma urađena u maniru novog talasa pop-rok muzičkog izražaja, nastala je iz „radionice“ Marine Tucaković koja je napisala stihove, te Zorana Živanovića koji je zaslužan za kompoziciju.
Kulminacija ljubavnog zanosa. To bi ukratko bio opis ove pjesme. Onaj trenutak u kojem je žudnja na svom vrhuncu, pred sam čin „gašenja ljubavne žeđi“ koji nije opisan, ali se naslućuje.
Osnovna karakteristika pjesme je dijalog protagonista ove male ljubavne drame. Već od uvodnih stihova – dobro veče dragi/ dobro veče draga, bivamo uvučeni u romantični ambijent koji isijava iz svakog stiha ove pjesme. Posebnu pažnju treba obratiti na doživljaj tog ambijenta svakog od protagonista ove ljubavne priče. Ona želi da naglasi meni, koji upotpunjuje romantični ambijent, dok on ističe ljepotu svoje izabranice, zbog koje njegova ljubavna žeđ samo postaje intenzivnija.
To su zapravo jabuke i vino. Slast i opojnost, ljubav i strast, tjelesno i emotivno. Marina Tucaković je upotrebom tih simbola, po ko zna koji put, pokazala da je jedan od najboljih estradnih pjesnika, čiji je lirski senzibilitet istančan, a izražaj maestralan.
Aforizam
Kako je to često u svojim pjesmama radila i u ovoj je Marina morala da ugradi makar jedan aforističan stih. Sad spavaj, pokrivaću te ja – navodi na taj zaključak.
Refren, kao po definiciji, zauzima dominantno mjesto u pjesmi. Silovita vokalna ekspresija kojom je dočarana ona neizdrživa žudnja – ma, hajde usreći me malo, što pre – je iznenada obuzdana i stišana u stihu – iz ovog našeg gnezda gde bi – pa zbog toga naslućujemo ono gašenje ljubavne žeđi.
Šta je bilo nakon ovog zatišja znamo svi, ali umjesto onog plitkog doživljaja tog čina, koji pjesme obično donose, u nama se budi osjećaj ostinske sreće zbog njihove ostvarenosti. Tunema ništa plitko, površno, smiješno. Čudo jedno koliko sreće kod čovjeka izazovu obične jabuke i vino…