Generacije 70-tih koji su svoje uzbudljive i prelijepe subote u mladosti provodili na igrankama u Slozi, na Trasi, aulama fakulteta, domovima kultura, Domu mladih, Kaktusu… pamtit će zauvijek i one koji su ih na tim igrankama zabavljali i uveseljavali. Između ostalih, jedni od tih su i članovi grupe „Cod“. Njihova muzika koja je spajala ljude, prijatelje i ljubavi. Oni pamte i znaju svaku pjesmu a nove generacije se pitaju ko ovo pjeva, jer se i danas njihove bezvremenske pjesme „vrte“.
Značajni koraci
Grupa „Cod“ je sarajevski bend koji je muzicirao od 1972. godine, obrade hitova na igrankama. Svirali u početku hardrock, a onda u grupu dolazi Zeničanin Enes Bajramović ‘74. kada počinje njihova nova faza značaja na muzičkoj sceni. Enes je u Sarajevo došao da studira Muzičku akademiju. Svirao je u plesnom orkestru RTVSA. Uporedo je sa Ipetom Ivandićem muzicirao u „Rock grupi“. Akademiju nikad nije završio, ali je okupio najbolje muzičare u pomenuti bend kada realiziraju i prvu singlicu „Dođi mi na čaj“ i „Ciciban“. Ubrzo zatim Enes odlazi u „Ambasadore“ kao i ostali muzičari po drugim bendovima, ali se netom okupljaju i realiziraju singl „Novi štos“ i prvi LP „Dođite na čaj“. Gotovo za sve pjesme na tekst Ranka Bobana Enes je sve ostalo uradio.
Singl „Ekskurzija“ i „Semafor“, dupli album „Bijeli bagremi“ ‘78. godine sve su to već bili ozbiljni i značajni koraci „Codovaca“ na estradi. Pjesma „Deni“ je uvrštena među deset najljepših balada bivše Jugoslavije. Počeli su raditi i turneje. Enes 1980. snima singl „Slušaj me majko“, isti album pod nazivom „Digi“, no ništa spektakuarno se nije desilo jer je Enes otišao za Ameriku iz koje se vraća u Sarajevo poslije rata želeći da pokrene vlastitu produkciju. No, u 54. godini života je preminuo ne vrativši dotjerani zvuk grupe „Cod“ što je želio. Enes je dao pečat grupi svojim autorskim radom.
Napravio je pjesme i za Indexe, Jadranku Stojaković, Ambasadore, no istinski pečat po kojoj se znalo da je to grupa „Cod“ je vokal soliste Selvera Brdarića. Sarajevska raja i pjevač koji je pjevao prvo u „Formuli 4“ a onda u grupi „Cod“. Svojom nametljivom vokalnom harizmom on je zapravo dao nametljivi trenutak svakoj od pjesama. Njegov glas se „lijepio“ za uho slušalaca. Poslije raspada grupe „Cod“ snimio je i solo pjesme „Djevojčica moja“, „Afrika dio sunca“… A onda 2010. napustio ovaj svijet u 59. godini. Iza njega su ostale prelijepe pjesme jer na oba LP-ija grupe „Cod“ pjevao je Selver Brdarić.
Za trećeg osnivača i muzičara „Codovaca“ Nene Jurina kažu da je on i Indexi jedno. Ovaj sjajni muzičar je iz grupe „Cod“ otišao u Indexe. Od rata sa svojom porodicom živi u Sloveniji čije državljanstvo i ima jer mu je majka Slovenka. Na njegovo mjesto u grupi je došao Darko Arkus koji je muzicirao po raznim bendovima „Teškoj industriji“, „Rezonansi“, „Codu“, „Olimpiku“ koji su svojevremeno pratili Nedu Ukraden.
Vrhunski pečat
Sa Nedom je radio i četvrti član prve postave „Coda“ Džemo Novaković. On je takođe muzicirao po novim bendovima. Od rata živi u Njemačkoj i ima vlastiti studio. Još neko ko je utemeljio bend za sva vremena je Izidor Kaić koji je u Njemačkoj preminuo 2002. u 48. godini života.
Mijenjali su se instrumentalisti, no oni koji su ostavili neponovljivi i vrhunski pečat Enes i Selver. Oni su realizirali numere koje će živjeti onoliko koliko živi čovjek koji bude umio prepoznati topal, emotivan glas i majstorski zvuk.
Propadalo: Kad može Džeger mogu i ja
Jedan od članova grupe „Cod“ je bio i Ivica Propadalo. Livnjak koji godinama živi u Zagrebu. I danas muzicira sa „Teškom industrijom“ i kaže „što ne bi, kada može Mik Džeger mogu i ja“. Inače, pored muzike Ivica je poznat u svijetu umjetnosti kao slikar, scenograf, dizajner koji je dizajnirao Doru, Porin i Ponos HR. Nedavno je oženio 30 godina mlađu Beograđanku.
Jurin se sjeća Žuge iz Sloge
Neno Jurin živi i radi u Sloveniji i veli da se najčešće sjeti robusnog Žuge koji je godinama radio na vratima Sloge. Kaže on nas je muštrao da nosimo bijele košulje, da se brijemo iako nismo imali bradu, da nosimo leptir mašne a pojašnjavao je da bi ženske oči bile uprte u vas. To je najsretniji dio vremena bez problema u životu.
Novaković na Bublinovoj strani
Džemo Novaković u Njemačkoj ima vlastiti studio, no najviše sarađuje sa stranim muzičarima i grupama. Nedavno se oglasio povodom afere koja je dotakla mladog Ibru Bublina a koga je optužio Saša Lazić, za Džemu nepoznati kompozitor. Veli da je mlađahni Bublin dijete koji ima ono nešto, što kaži muzičari, i kaže da će se potruditi da u pjesmama pomenutog autora pronađe i najmanju krađu.