Rečeno možemo vidjeti na primjeru pjesme “Bosanac” Enesa Begovića. Od kad je zaplivao uzburkanim estradnim vodama 1986. godine, Begović je objavio čak 16 albuma. Svo to njegovo stvaralaštvo je donijelo mnogo pjesama koje su ga proslavile, kao što su: “Od života uzmi sve”, “Lijepa je”, “Noćna ptica” “Noćima nema kraja”. Međutim, ni jedna pjesma nije doprinijela njegovoj popularnosti kao pjesma “Bosanac”. Objavljena je na albumu “Noćima nema kraja” iz 1991. godine. Muziku potpisuje Milorad Nikolić, dok su autori stihova Enes Begović i Miodrag Ilić.
Pjesmom se nastoji dočarati duh i karakter bosanskog čovjeka, prvenstveno njegovo gostoprimstvo. Begović se pjesmom obraća nekom putniku, strancu, te mu nudi pomenuto gostoprimstvo, uz prećutno obećanje da takvo gostoprimstvo nije iskusio nikad i nigdje. Naravno, i njegova majka će stranca dočekati kao sopstvenog sina, što sliku o dobrom domaćinu samo pojačava. Međutim, dalje od te poruke ova pjesma ne ide. Dođi kod mene, primiću te kao brata – poruka je koja se ponavlja kroz tri strofe, ogrćući pjesmu velom patetike. Kad se na to doda uvodna strofa u kojoj je usiljeno upotrijebljena rima znanac – Bosanac, utisak o patetičnosti samo postaje jači. Od tog trenutka pjesma postaje dinamičnija, a ključno mjesto u njoj prirpada refrenu koji kazuje – putuješ svijetom, al’ Bosne nema – zbog čega dijasporci bivaju posebno pogođeni pjesmom.
Ključni faktor za uspjeh ove pjesme bilo je vrijeme objavljivanja. S obzirom da je ratni vihor zahvatio Bosnu i Hercegovinu samo godinu nakon njenog izlaska, nije ni čudo što ljudi imaju posebnu vezu s njom. Svako patriotsko nadahnuće u tom periodu bilo je dobrodošlo.
Toga je svjestan i Begović, pa je jednom prilikom za pjesmu rekao:
-Kada sam snimio “Bosanca”, sve mi se u životu naglavačke promijenilo, jer se, zaista, radi o jednom od najvećih hitova narodne muzike. To je najveći hit u mojoj karijeri. U pitanju je numera koja na početku uopće nije imala neku veliku medijsku pažnju, što je interesantno. No, izdešavalo se sve što se izdešavalo pa je ona još više dobila na snazi. Voli bih da “Bosanac” nije obilježio to ratno vrijeme nego neko ljepše, ali drago mi je što je na neki način pomogla ljudima. “Bosanac” je pjesma koja se, vjerovatno, dobije jednom u životu, a imam običaj da je poredim s “Dijamantima” Halida Bešlića ili s “Bosnom behar probeharao” Dine Merlina.
Lijepo je biti patriota. Pohvalno je isticati ljepote svoje zemlje i vrline svog naroda. Međutim, kad od vrlina ne možeš da nabrojiš više od jedne, a praviš umjetničko djelo, onda kvalitet tog djela dolazi u pitanje…
