Jedna od balada koja donosi taj motiv, a koja je obilježila domaću muzičku scenu prije 10-ak godina, definitivno je pjesma “Treba vremena”, koju pjeva Semir Cerić Koke. Ako ništa drugo, riječ je o pjesmi koja je obilježila Cerićevu karijeru.
Objavio ju je 2001. godine, na albumu “Jednom se živi”, a autor pjesme je Armin Šaković. Koke je pjevač čija karijera traje 30 godina, koji je objavio 6 albuma, koji iza sebe ima pjesme kao što su: “Zalog ljubavi” ili “Nek’ ti bude”, ali nijedna nije izvršila veći uticaj na njegovu karijeru od pjesme “Treba vremena”.
Pjesma donosi ispovijest lirskog subjekta koji je iskusio iskrenu, istinsku, bezuslovnu zaljubljenost. Ipak, ne govori o onom poletu, nadahnuću i energiji, već o onom bolnom, otrježnjujućem osjećaju koji dolazi nakon što ljubavna opijenost izlapi. Romansi između njega i njegove drage došao je kraj, te ne postoji ni trunka nade da će se ta situacija promijeniti. Ostao je sam sa svojim slomljenim srcem, te nam kazuje kakvo je novonastalo iskustvo, kojim dominiraju patnja, sjeta i klonuće.
On je sam, ali su tragovi ljubavi još uvijek više nego prisutni u njegovom biću. Zato je i simbol česme, za kojom žali što je nema na srcu, da se jednostavnim njenim odvrtanjem oslobodi svih prisutnih toksina, posebno upečatljiv i poseban.
Svjestan je da će ovo, novonastalo, bolno osjećanje proći, kao što je prošlo ono nadahnjujuće i poletno. Međutim, uvjeren je da će to biti dug i mukotrpan proces. Na to nam ukazuju stihovi “da ozdravim treba dana i godina ja se bojim”. To je putovanje na koje je prisiljen ići.
Osim česme na srcu, za pjesmu je od posebnog značaja i simbol vremenskog trajanja koje ne protiče istim tempom kao i inače. Svaki dan naše ljubavi, dva su dana sjećanja. Kako onda živjeti dvostruko duže da bi se zaboravilo? Nemoguće! Zato treba vremena i vremena…