Činjenica stoji da se u savremenom muzičkom izražaju toliko eksperimentiše da su se granice žanrova odavno pogubile. Tako je postalo jako teško odrediti šta je folk, pop, etno, hip-hop. Postalo je skoro pa obavezno miješati žanrove, te dodavati elektronske efekte. Posljedica svega je da je kvalitet vokalne ekspresije postala ne sekundarna, već tercijalna stvar. Čak i ako ste potpuni antitalenat za pjevanje, to se da ušminkati raznim efektima, te vas ta minorna začkoljica, da ne umijete pjevati, neće spriječiti da vedrite i oblačite estradnim nebom.
Ipak, da svako pravilo ima izuzetak dokazao je Darko Lazić koji je ostao vjeran tradicionalnim vrijednostima u estradnoj diskografiji. Poslušate li neke njegove pjesme, a da ne znate ko ih izvodi, vrlo lako možete pomisliti da je riječ o nekom pjevaču iz ‘70-ih i ‘80-ih godina prošlog vijeka.
Zbog te činjenice Lazić nije ništa manje uspješan i tražen. Naprotiv! Baza publike koja voli stari, dobri narodnjak još uvijek je tu, pa u njihovim srcima ono što su nekad bili Šaban, Sinan ili Halid danas postaje Darko Lazić. Naravno, buran život koji živi definitivno ide u prilog njegovoj popularnosti, ali je ipak kvalitet pjevanja na prvom mjestu. Nije slučajno pobijedio u “Zvezdama Granda”.
To je dokazao i prvom svojom pjesmom nakon oporavka od umalo pogubne saobraćajne nesreće koju je imao baš zbog ludog i brzog života kojim živi. Da je ponovo rođen, Lazić je dočarao pjesmom simboličnog naziva “Majko”. U njoj se lirski subjekt (čitaj Darko Lazić) obraća majci. Svoju bolnu ispovijest kazuje ženi koja mu je podarila život, a njom ujedno iznosi i neke od svojih sudbinskih grešaka koje je napravio. Da ga je majka upravo na te greške upozoravala, suvišno je i govoriti. Ovo je ujedno prilika da se svi prisjetimo svojih grešaka koje smo učinili uprkos majčinskim upozorenjima da ih ne činimo. Kasnije smo se kajali, a kaje i lirski subjekt pjesme.
Majka je u ovoj pjesmi upozoravala sina na ženu koja ga je opčinila, a koja prema njemu nije imala iskrene i plemenite namjere. Naravno, njihova romansa je pukla kao balon od sapunice, a lirski subjekt je ostao slomljenog srca, te se bolno prisjeća majčinog upozorenja.
Ipak, valjalo bi istaći da se ovdje radi o klasičnom životnom usudu. Da je poslušao majku ne bi bio povrijeđen, ali ne bi ni stekao vlastito iskustvo. Zato mu odbijanje majčinog savjeta ne treba uzeti za zlo.
Jednostavno, dok nas ne udari po nosu, nismo sposobni da naučimo, a što jače boli, to bolje pamtimo, pa ožiljci koje nosimo stoje kao spomenici na lekcije i škole koje smo naučili i kroz koje smo prošli. Svakoga stigne majčina suza, a koliko god bila bolna, ipak donosi neku sreću, nadu, utjehu, napredak…
Piše: Ozren Tošić