Primjera takvih poruka u novokomponovanoj muzici ima na pretek. Jedan od njih možemo naći u jednom od najvećih hitova Ane Bekute „Rano moja“. Pjesma je objavljena 1989. godine na albumu „Ana Bekuta“. Autor stihova je Bogdan Kostadninović, dok muziku potpisuje Hasan Dudić. Interesantno, za ovu pjesmu može se postaviti ono čuveno pitanje – Šta je pisac htio da kaže?
Pjesma donosi ispovijest djevojke koja prolazi kroz bolno iskustvo ljubavnog kraha. Iz te se njene ispovijesti da zaključiti da su ona i njen sada već bivši partner, važili za jedan od onih parova za koji su mnogi vjerovali da se njihova ljubav nikada neće ugasiti, te da će uspješno prevazići sve turbulencije u svojoj romansi.
Sličnog ubjeđenja je bila i ona, ali joj je surovi život, mučki i iznenada, dokazao da nikad ne treba potpuno biti ubijeđen u nešto, kao i da ne treba stvari uzimati zdravo za gotovo. Kroz pjesmu se provlači neka njena potajna nada da ipak možda nije definitivan kraj njihovoj ljubavi. Krivca za stanje u kojem se našla ona isključivo nalazi u sebi, što je, pogotovo u današnje vrijeme, rijetko viđena vrlina. Da bi se iskupila za svoje greške, ona je spremna na sve. Čak i previše! To vidimo iz poruke koju upućuje svom voljenom – prevari me, bol mi stvaraj, al’ me nikad ne ostavljaj.
Ta poruka je toliko pogrešna, da je postala simbol svega što je kvarno u modernom društvu. Prevara je nešto što u ljubavi ne bi trebalo da postoji, nešto preko čega se ne prelazi. S obzirom da je ona iskreno zaljubljena, a spremna da preko prevare pređe, navodi na zaključak da je voljna pogaziti posljednju trunku svoga dostojanstva. Šta ću ja jadna i nesretna bez tebe. Uradi sve što želiš, samo ne idi od mene.
Tu se dolazi do priče o sublimalnim porukama. Dovoljno je zamisliti ogroman broj djevojaka u tinejdžerskom periodu, koje još uvijek nisu formirane ličnosti, koje se i same suočavaju sa prvim ljubavnim problemima, te ovaj stih uzimaju za pravilo kako razmišljati i kako se ponašati. Još jedno, neizostavno, pitanje se samo postavlja. Šta ako njen izabranik pristane na njenu ponudu – prevari je, ali je ne ostavi. Kako će on nju doživljavati? Kao dostojanstvenu, snažnu, karakternu ženu ili kao labilnu, nesamostalnu, metiljavu ljušturu od žene?
Kao i brojna pitanja koja su se nametnula sama i zaključak se sam nameće. Valjalo bi obratiti pažnju na ono što slušamo, razmisliti o onome što nam se nudi, te samostalno donijeti odluku prihvatamo li ono što nam se nameće kao standard ili se borimo za dostojanstvo…
Piše: O.TOŠIĆ