Pjevač i autor Milanče Radosavljević je skroman, nenametljiv i jednostavan čovjek. Prepoznatljiv! Nikoga ne oponaša. Svoj u pravom smislu riječi. Za njega kažu da se njegov specifičan vokal prepoznaje između hiljada drugih pjevača.
Misterija od čovjeka
Svrstava se u neku čudnu misteriju od čovjeka. A kako i ne bi kada u 74. godini života on i dalje uspješno radi i pjeva. To potvrđuje da je našao svoj cilj a onda mu se u potpunosti posvetio. Ostavio je trag u svom muzičkom opredjeljenju. Nije ga zadovoljavala osrednjost. Stoga i nije čudno što mu je karijera uspješna i toliko dugo traje. Za njega bogatstvo nije novac. Unatarnje bogatstvo je ono što bi trebalo da oplemenjuje svakog čovjeka pa i pjevača, isticao bi često. Po njegovom mišljenju, zadovoljstvo je biti ostvaren u porodičnom, poslovnom životu, pa i karijerom koja je jedan vid nadogradnje svega toga.
Vrata muzičkog svijeta otvorio je sa svega devet godina u svom rodnom selu Bariču kod Obrenovca kada je od oca dobio prvu harmoniku. Onu predratnu sa tri reda. Nekim čudom ga je profesor muzike primio na časove s obzirom da je imao nepravilno raspoređene prste na rukama. Uprkos svemu on je uspio! Uspio je da dokaže da može. Nešto kasnije pjevao je i svirao po tamošnjim kafanama. Bio tražen. U jednom od tih objekata ga je zapazio i Aco Stepić i netom predložio da bude izdanje „Diskosa“.
Snimio je svoju prvu singlicu „Pozdravi draga sina“ i „Ti ode zauvek“. A onda su se nizale pjesma za pjesmom a bivale hit za hitom „Ustala je majka rano“, „Ti živiš negde daleko“, „Dao bih ovo malo života“, „Jedna žena plave kose“, „Anđelija“, „Ti ne znaš kako je mojoj duši“, „Ti si htjela i što nisi smjela“, „Za ljubav sam mladost dao“, „Otišli smo ti ostade majko“…
Sve isti stil, ista duša, glas, decenijama. Kažu da se to nosi u genima. Pa, i otac mu je bio sjajan muzičar i pjevač. Oženio se, dobio dvoje djece, četvero unučadi. Sin mu je harmonikaš, kćerka profesor klavira a i unučad su u muzičkim i kulturnim vodama. On bukvalno i danas pokazuje to svoje zadovoljstvo dok pjeva. Sve to ukazuje na njegovo nevjerovatno samopouzdanje i snagu da se ipak može istim intenzitetom zadržati pjevački kvalitet uz vlastiti elan.
Nije volio da se ističe, lakta, jer, po njegovim kazivanjima, ne želi da kvari milije sadašnjim diskografijama. Naravno, odazove se u neke TV emisije. A evidentno je da mnogi takmičari u muzičkim rijalitijima najčešće pjevaju pjesme iz njegovog repertoara. Upravo Milanče je najslušaniji pjevač na radiostanicama. I to ne bez razloga. On je pjevač koji nije nadmenošću rušio i ubijao što je izgradio.
Nikada se nije vidio kao zvijezda a bio je i ostao uistinu muzička veličina. Nema veselja bez njegovih pjesama a ni suza, kažu. On svojim zdušno otpjevanim baladama bukvalno topi emocije i čelik. Ono što se pamti a i njemu je urezano duboko u sjećanje je njegovo gostovanje i u zatvoru „Padinska skela“ skupa sa Zoricom i Marinkom. Nakon što je izveo numeru „Priznajem, griješio sam“ nastao je opšti plač. Plakali su svi, pa i ti zatvorenici.
Zdrava seoska idila
Takmičenja, festivali, bilo koji vid isticanja, to kod njega nije prolazilo. Jednostavno nije to volio. Posljednjih godina otpjeva jednom mjesečno gažu. Njegove goste većinom čine pjevači, muzičari, novinari… koji žele da ga čuju i da se nuživaju uz stare hitove. Oni koji ne mogu da uživaju, a željeli bi, su naši iseljenici preko bare koji ga često pozivaju. A on nije kadar se odazvati pozivu. Jednostavno, plaši se aviona.
Ono u čemu trenutno najviše uživa je obrađivanje zemlje, vožnja traktorom, kombajnom i uopšte poljoprivreda. Ta zdrava seoska idila ga još uvijek čini vitalnim.
Voli ono što imaš i što si stekao
-Kolege moje generacije, pa i nešto mlađi treba da žive i rade kako treba. Treba da shvate šta ih ispunjava a ne da kukaju i iskazuju svoja nezadovoljstva. Oni se dižu skupa sa standardom. E, zato su nezadovoljni. Ko je to zadovoljan a da ništa ne radi na sebi i u sebi – veli Milanče i dodaje voli ono što imaš i što si stekao jer to je njegova parola za dalje.
Svoje krive i neuobičajeno raspoređene prste Milanče tumači nesretnim slučajem koji je po mnogo čemu nelogičan. Njegove kolege, a i mještani gdje živi vele da je grom udario u drvo ispod kojeg je sjedio. Da je doživio kliničku smrt, ali da je već bio pokopan skupa sa svojom harmonikom. Grob su otkopali Romi da bi uzeli harmoniku i pronašli ga živog. Bogzna kakva pometnja je nastala. Njegov otac je tražio sudionike tog događaja da bi ih nagradio, no nikada se niko nije javio. O tom slučaju i mi smo ga pitali no nismo dobili iskren odgovor.
Postavio rekord u plaćanju poreza
Kafansko i svadbarsko pjevanje je nešto u čemu on uživa od početka profesionalnog rada. Kažu da je 70-tih oborio rekord u plaćanju poreza u Obrenovcu. To su sve objavile i novine no ime mu nije bilo pomenuto. Ko zna zašto i kakva je, kako on kaže, „čarlama“ tog doba u pitanju.