Lepa Brena će 20. oktobra u „Štark Areni“ slaviti svoj 58. rođendan, ali i obilježiti 35 godina svoje karijere. Pripreme su u punom jeku, a porodicu Živojinović je obradovala vijest i da će u martu naredne godine dobiti prvo unuče. O nagradi iz oblasti muzike i biznisa koju je dobila u Sarajevu, prijateljstvima, ali i koncertu u Sarajevu za „Express“ je govorila najveća zvijezda Balkana.
Šta za Vas znači specijalno priznanje za oblast muzike i biznisa koje ste nedavno dobili?
-Svaka nagrada koju je osmislila, koju je osmislila kreativna ekipa ljudi koja ima rezultate rada u svom životu i koja zna šta predstavlja jedan kontinuirani rad od 35 godina, svakako da mi znači mnogo. Moja pjevačka branša je jedno i moji rezultati su jedna posebna pirča. Nezavisno od poslova mog supruga Slobodana Živojinovića o kojima ja ne pričam, jer ih je on osmislio i realizovao, a ja sam bila sastavni dio i pomogla onoliko koliko je trebalo. Ova nagrada za životno djelo mi znači jer je to nagrada koju su dodijelili i osmislili veliki stvaraoci i to nije nagrada koju možete da kupite, niti se dobija za svaki dan. Nagrade za životno djelo dobijaju kreativni i inspirativni ljudi koji imaju kontinuitet u poslovnom životu i rezultatima svog rada. Naravno, nekada su bila i mnogo bolja vremena, do 1990. godine kada se znalo ko za šta koju nagradu dobija, međutim, poslije devedestih pravile su se raznorazne manifestacije na kojima je svako ko je imao para mogao sebi i da kupi nagradu koju hoće. Mislim da publiku ne možete da prevarite, i da je publika ta koja može da procjeni da li ste vi taj ili niste.
Da li je važnije mišljenje publike ili struke?
-Veoma je važno i publike i stručnjaka. Dok se u svijetu dobijaju Oskari za životna djela, sporedne uloge, Gremi nagrade za najbolje spotove, pjesme, dok se dobijaju Nobelove nagrade, kod nas je to sve devalvirano i danas je teško uspostaviti pravi sistem vrijednosti zato što su društvene mreže i elektronski i štampani mediji danas dozvolili neke drugačije parametre. Nije važno da li ste vrijedni i da li imate karijeru, već da li ste toga dana po nečemu interesantni. Ali isto tako danas i ne morate da budete u medijima a da vas ljudi kroz vaš minuli rad vole i poštuju.
Iza Vas je uspješna karijera. Koji trenutak možete izdvojiti kao poseban i koji pamtite?
-Moj život možda izgleda bez velikih turbulencija. Moram da kažem da je život nas umjetnika koji živimo na području Balkana itekako turbulentan, da smo svi na neki način nevjerovatno oštećeni, jer nam je prekinut kontinuitet koji smo imali generacijama unazad. Od naših čukundjedova preko naših djedova, očeva i majki, svi smo doživjeli ekonomske turbulencije, migracije. Živjeti pod jednom kapom nestabilnosti koja se godinama širi je kao da hodate svaki dan po minskom polju i nikad ne znate koja će vas mina potrefiti. Ovdje je počelo da se živi od danas do sutra i s obzirom šta sam sve ja preživjela, kažem da postoji mnogo lijepih trenutaka koje sam doživjela, ali to je ipak bilo u velikoj Jugoslaviji, školovala sam se i napravila sam veliku karijeru u velikoj Jugoslaviji, za mene je čitavo ovo područje genetski i prirodno.
Naravno da ću pamtiti svaki koncert u regionu, jer ne postoji nijedna hala na području bivše Jugoslavije u kojoj nisam pjevala sa „Slatkim grehom“. Pamtiću koncerte u sarajevskoj „Zetri“, 6 dana uzastopnih koncerata u „Skenderiji“, pamtiću 31 dan u Domu Sindikata uzastopce, pamtiću 17 dana u Sava Centru, pamtiću koncert u Bugarskoj pred 120 hiljada na stadionu u Sofiji, pamtiću 60 hiljada ljudi u Temišvaru u Rumuniji, kao i mnoge fantastične i brojne koncerte koji nisu bili impresivni samo po tome koliko je ljudi bilo već i po tome što smo veliki broj održali humanitarno.
Na koncertu u Maglaju na klupi je sjedilo šestoro djece gdje je dvoje najstarijih držalo u krilu dijete od godinu i dijete od dvije godine. To je bila porodica kojoj smo pomogli da naprave kuću, tako što smo se odrekli prihoda od koncerta. Pamtiću mnoge velike humanitarne koncerte kojima sam izgradila školu u Brzeću poslije zemljotresa na Kopaoniku, donatorstvo mojih koncerata za veliku gradsku bolnicu u Zagrebu i sijaset mnogih lijepih predivnih koncerata koji su imali jednu ljudsku, humanu notu. Pored svih odobravanja i osporavanja u karijeri, koje svaki čovjek doživljava, raduje me što svaki put vidim nove i nove generacije na mojim koncertima. Moja muzika je kao kap vode u stijeni je našla put do publike, veoma sam sretna i svjesna toga. Idem naprijed i ne osvrćem se ni na šta što ima negativnu energiju i konotaciju.
Da li je bilo trenutaka kada ste razmišljali da odustanete?
-Sto puta sam htjela da odustanem! Toliko se nekada umorim od putovanja, ali ipak svima nama koji se bavimo šoubiznisom ipak je najdragocjenija ta komunikacija s publikom i ta razmjena divne, pozitivne energije gdje volim da publici na koncertima dam svu svoju radost i poslije koncerta sam toliko iscrpljena da imam jedino snage da se spustim pod tuš i da legnem i uživam u toj radosti i još uvijek nekada od toga treperim po cijelu noć i ne mogu da zaspim. Toliko publika može da vam da snage i ljubavi. Dešavalo mi se da želim da odustanem kada se previše putuje i tada se izmorim. Međutim, kada sam odmorna i spremna, ništa ne može da me zaustavi. A kod svih naš koji smo radoholičari, bilo kakva negacija samo djeluje kao podsticaj i daje snagu da imamo vrijednost i kvalitet i da to treba da nastavimo. Uspješni ljudi često doživljavaju da budu podcjenjeni i negirani, ali nama je to veliki podstrek da idemo naprijed i da zaista značimo ne nešto nego mnogo.
Vole Vas na svim prostorima nekadašnje Jugoslavije. Šta je tajna i šta je to čime osvajate publiku danas kao i na početku karijere, jer je na koncertima veliki broj i mladih ljudi?
-Kategorija koja je vrlo važna u poslu jeste upornost istrajnost i jedna dobra energija. To ne možete da kupite, to je nešto sa čime ste rođeni, to je nešto što je Božji dar, genetika, koju nema svako. I to što ne možete da odete na fakultet i da sa diplomom to dobijete, vi dobijate kroz talenat. Naravno tu tek dolazi rad na sebi koji mora da bude vidljiv. Najljepša stvar u životu je kada osjetite da ste napredovali u odnosu na sebe ranije. Život to zove iskustvom ili mudrošću, tako da je velika sreća što mladi ljudi prosto prepoznaju u meni čovjeka, ženu, majku, suprugu i kao nekoga ko se obraća širokim narodnim masama čini sretnom. Jer činjenica da dajete svaki put bolju verziju sebe publici i publika to prepoznaje, zaista je nemjerljiva stvar. Sve to mora da bude protkano apsolutnim kvalitetom. Čim trajete znači da ste ipak kvalitetni.
Jubilej se približava 35 godina karijere i 30 godina filma “Hajde da se volimo” i veliki koncert u „Štark Areni“, ali i proslava Vašeg rođendan. Kako će to izgledati?
-Već nekih godinu dana razmišljam kako da obilježim jubileje i tako sam smislila dokumentarni film, koji smo radili u realizaciji sa Vision Teamom koji je zaista odradio fenomenalno svoj dio posla. Svi prijatelji, saradnici, glumci, kompozitori i uopšte ljudi za koje ne znate da su bili sastavni dio jednog lanca. Svaka ta karika je bila važna u mom životu, jer postoje ljudi koji se ne eksponiraju u vašoj karijeri a koji vam puno znače. Da bi taj medaljon oko vrata stajao kako treba treba prosto svaka karika da ima svoju funciju. Pokušala sam kroz dokumentarni film “Lepa Brena – Godine Slatkog Greha” da sublimiram toliko divnih ljudi koji su učestvovali u mojoj karijeri i neizmjerno sam im zahvalna što sam naravno rekla u tom filmu. Uporedo sa radom na filmu radila sam i novi album koji je ugledao svjetlost dana i presretna sam što ću moći da proslavim sa onima koji su me držali i čuvali i njegovali svih ovih 35 godina. Karijeru sam počela u Beogradu i proslavit ću u Beogradu sa publikom za koju znam da mi dolazi iz čitavog svijeta i to me čini veoma ponosnom i sretnom i ja ću nastojati da ih usrećim fantastičnim koncertom u beogradskoj Areni 20. oktobra i to je za moj 58. rođendan. To je najljepši način da podijelim radost i ljubav sa svim a onima koji su me čuvali i njegovali ovih 35 godina.
Mnogo se pisalo o velikoj svadbi Filipa i Aleksandre. Da li je sve prošlo po planu i onako kako ste očekivali?
-Filip i Aleksandra su nas zaista prijatno iznenadili i svojom odlukom da se vjere, pa potom i da se vjenčaju. I nismo ni trepnuli stigla je još jedna radosna vest da ćemo dobiti prinovu. Saznali smo da Aleksandra nosi dječaka tako da našoj radosti nema kraja. Posebno smo sretni, i njena porodica i naša porodica, i nestrpljivo očekujemo mart kada treba da se porodi.
Na svadbu su stigli prijatelji iz svih krajeva svijeta, u Sarajevu ste se družili sa Emirom Hadžihafizbegovićem, Hankom Paldum, Razijom Mujanović i mnogim drugim. Da li je teško čuvati prava prijateljstva?
-Svi naši prijatelji sa kojima se poznajemo iz rane mladosti su tu i u kontaktu smo. Možda zbog ovog prebrzog stila i načina života ne stižemo da se čujemo i družimo onako kako su se ljudi družili nekada. Svima nam nedostaje jedan sporiji tempo života, ali ova tehnologija danas pomaže da se osjećamo i živimo kao da imamo 25 godina, bez obzira što nemamo. Kada sam došla u Sarajevo i kada sam dobila nagradu srela nekoliko svojih dragih prijatelja koji su iz svijeta umjetnosti, i biznisa i šoubiznisa, politike, to me učinilo jako sretnom jer iskoristim priliku da se sa njima podsjetim ranih dana, da taj osjećaj bude predivan, kada sretnete dobre drage prijatelje, koji vam se obraduju. Danas je radosti tako malo, jer se život promijenio. Svi naši prijatelji su nam veoma dragi. Drago mi je što živim sa čovjekom koji više njeguje prijateljstva nego ja, i što nikada nismo leđima nikome zatvorili vrata. I sa svima smo u dobrim odnosima.
Hoće li biti koncert u Sarajevu, jer to publika nestrpljivo čeka? Kakva bi to bila jedna svjetska turneja i jubilej kada ne bi bilo koncerta u Sarajevu! Za Sarajevo ćemo pripremiti svakako spektakl i jako se radujemo, samo treba da odredimo termin, da li će to biti prije ili poslije Nove godine.
Već godinama Vas i Bobu pitaju koji je recept za savršen brak. Da li i u vašem braku važi pravilo da iza svakog muškarca stoji uspješna žena?
-Iskreno da vam kažem, da li iza uspješne žene stoji uspješan muškarac ili obrnuto, ne znam, ali znam da morate biti talentovani za život, i za posao. Jer ako niste i za jedno i za drugo, može da bude veoma monotono. Zato uzmite život u svoje ruke i osmislite ga. Manje vodite računa šta će ko reći, njegujte svoje prijatelje i budite sigurni da se sa prijateljima djeli dobro i loše.