Porodica?
-Najvažnija stvar na svijetu.
Najbolji savjet koji ste dobili od roditelja?
-Kad se rodiš u porodici sa dva akademska muzičara, onda ti je muzika u glavi, krvi i srcu. Otac i majka su bili obrazovani muzičari i naravno da su me usmjerili. Nisam dao da mi se petljaju u muziku, ostao sam svoj.
Koliko ste naučili od oca?
-On je bio uvijek tu da me nauči neke zanatske „cake“.
Scena danas?
-Konfuzna, kao šoping centar. I dobrih i loših proizvoda, svega na izbor, pa se snalazi. Ima dosta i kvalitetne muzike.
Rijaliti?
-Pogubni. U globalizaciji nema vremena i interesa da se osoba izgradi kao pojedinac poput Lenona, Dilana, Dejvida Bouvija.
Kako vam se čine mladi pjevači?
-Danas ti klinci savršeno pjevaju, savršeno izgledaju, bolje nego ikad. Ali, svi imaju iste frizure, imitiraju svoje idole. Postaju sponzorska roba tih emisija, ližu sponzorske sladolede i piju sponzorska pića. Važna je emisija, da se popuni program. Iduće godine dođu novi.
Ž5 = Kako biste se opisali u tri riječi?
– Ne živim u lažima.
Vrlina?
-Sve radim srcem i 100 posto iskreno sa samim sobom. Koliko god to neke iritiralo.
Šta ne opraštate?
-Laž.
Vjerujete li u horoskop?
-Jarac sam u horoskopu. Dosta smo praktični, volimo stajati čvrsto na zemlji.
Hobi?
-Fudbal. Čak sam i trenirao jedno vrijeme.
Ko je Tamara o kojoj ste pjevali?
-To je bila djevojka u koju je bio zaljubljen moj drug. Nekoliko godina kasnije mi je ostavila poruku na telefonskoj sekretarici „Ja sam Tamara, hvala što si mi postavio pjesmu“.
Neostvarena želja?
-Ima ih dosta i sve su vezane za moju profesiju.
Kada ste napisali svoju prvu pjesmu?
-To je bilo u školi, imao sam 12 godina.
Jeste li emotivac s obzirom da ste napisali veliki broj ljubavnih pjesama?
-Jesam. Jako sam blaga osoba, ali umijem da budem impulsivan i odreagujem i kad treba, ali i kad ne treba.
Jeste li se nekada razočarali?
-U neke ljude jesam, a drugi su me oduševili i savjetovali kao što su to radili Kemal Monteno i Zdravko Čolić.