Džinović će 25. decembra obradovati svoje obožavaoce tradicionalnim prednovogodišnjim koncertom u beogradskom Sava centru.
Najpoznatiji „brk na estradi“ ne skriva da jedva čeka da se popne na dobro poznatu pozornicu, i ističe da, što se njega tiče, koncert može da počne odmah. Pjevač je nedavno održao koncert i u Sarajevu.
Ista uvodna pjesma
-Odlično nam je bilo. Mi smo uživali na sceni, a nadam se i publika koja je te večeri bila na koncertu. Standardan repertoar i ono što su sigurno oni očekivali od mene – počinje priču Džinović.
Kako se spremate za koncert u Beogradu?
-Sve se razlikuje iz godine u godinu. Vrijeme ide, i mi sami se mijenjamo. Koncert je potpun ako publika aktivno učestvuje, ako ima interakcije sa izvođačem. Onda to postane sjajan konglomerat, mozaik koji svima ispuni dušu i srce.
Uvodnu pjesmu ne mijenjate?
-Tradicionalno je to “Ostariću, neću znati”. Toliko dugo to traje da bi šteta bila da promijenimo.
Pjevate u utorak, što olakšava dovođenje gostiju?
-To se namjerno radi da bi mogao da pozoveš nekog od kolega a da mu ne ugrožavaš radni dan. Goste sada ne bih otkrivao.
Koja vaša pjesma je supruzi Melini omiljena?
-Ne znam, nije mi nikad rekla. Ona uživa u svakoj, kako mi se čini. Ima neke svoje favorite, ali ne govori o tome.
Kako sada obožavateljke reaguju na koncertima?
-Otprilike je to uvijek isto. Publika voli da se slika, da nešto pita. Bude ono: “Sjećaš se ti mene?” To me dovodi do ludila, ali, dobro. Publici moraš da udovoljiš.
Zovu vas „kralj meraka“. Godi li kompliment?
-Hvala svima koji tako misle. Lijepa titula, ne mogu se žaliti.
Šta je merak i kako bi ga definisali?
-To je veoma kompleksna riječ. Ima u sebi hiljadu komponenti. Nekad bi čovjek rekao zabava, zadovoljstvo, želja, htjenje, udobnost… U svim segmentima. Da li je u pitanju more, planina, klopa, kafana, žena… Sve je u meraku satkano.
Šta najčešće pjevate za svoju dušu?
-Rijetko se desi da negdje zaglavim, pa da zapjevam. Ranije mi to nije bilo mrsko, sada je to mnogo rijeđe. Ali, kada pjevam za svoju dušu, uglavnom to nisu moje pjesme.
Pratite li na Jutjubu broj pregleda vaših pjesama?
-Ako sam pogledao jednom ili dva puta. Znam da neki gledaju svakog dana. Ne bih time bio opterećen ni da sam na početku karijere, sa 20 godina, a ne sad. Ako se ljudima svide nove pjesme – svide se. Ako ne, pravićemo druge. Ima, svakako, onih koje im se sviđaju i koje su ostale.
Album ste objavili prošle godine, da li je rano pričati o novim pjesmama?
-Ima planova da se uradi jedan ili dva singla. Slijedi i američka turneja, u februaru.
Koji grad u Americi vas najviše privlači?
-Majami, Los Anđeles… Volim i Čikago i Njujork. Najbolji koncert, međutim, može da bude u nekom malom gradu koji nema veze sa nabrojanima.
Dugo ste radili na novim pjesmama, a album se pojavio tek 2017.godine. Zbog čega?
– Jeste to dug period, ali ja sam lijen čovjek.
Jeste li zadovoljni reakcijama?
-Biću sretan ako jedna pjesma sa albuma bude hit, ali vidjećemo. Hvala svim saradnicima, mnogo sam ih gnjavio, težak sam kao tuč sam sebi, a mogu da zamislim kako je drugima. Neke pjesme sam i sam uradio.
Imate li neku pjesmu sa posljednjeg albuma koja vam je najdraža?
-Nemam ličnog favorita na albumu, danas je to jedna pjesma, a sutradan neka druga. Teško je doći do dobre pjesme i vrhunskog autora, jer ima mnogo pjevača koji traže takve numere i idu kod svih kompozitora i tekstopisaca. Došlo je do zamora materijala, pa ljudi više ne znaju šta da napišu. Imaju previše zahtjeva, s druge strane, ja sam postavio visoke standarde i nije ih lako ispoštovati.
Majstor ste u kuhinji. Šta nikako ne volite da spremate i jedete?
-Kamenice i sutlijaš. Kad bi mi stavio čovjek 500 eura pod kamenicu, ne bih je uzeo.