O Hasetovu ispisane hiljade stranica tokom ove skoro četiri decenije. Odrastao je na Kovačima ispod Vratnika gdje je još kao dječak počeo igrati nogomet na lokalnom igralištu.
Sa nepunih 15 godina odlazi na Koševo i pristupa omladinskom pogodnu Fudbalskog kluba Sarajevo, čime započinje svoju karijeru. Najveći uspjeh kao junior napravio je, kada je predvodeći omladince Sarajeva, u ljeto 1951. godine postao prvak Bosne i Hercegovine.
Debi u Prvoj ligi tadašnje Jugoslavije, Hase upisuje u maju 1952. godine, na gostovanju, protiv Crvene Zvezde u Beogradu. Na svoj prvijenac u dresu Sarajeva, Hase je čekao do 31. maja 1953. godine, kada je pogodio u tijesnoj pobjedi nad Zagrebom od 2:1.
Asimu Ferhatoviću Hasetu ispjevane su pjesme „Nedjelja kad je otiš'o Hase“, kultne grupe „Zabranjeno pušenje“, ali one priče od obične raje najbolje mogu dočarati kakva je ljudska gromada bio Hase.
– Najviše je volio pomoći običnoj raji, da ne kažem sirotinji. Iz njegovog života mnogo je anegdota i teško je izdvojiti bilo koju. Volio je svakome pomoći – kazali su jednom prilikom za Avaz iz FK Vratnik, gdje i danas u klupske prostorije dolaze brojni Hasetovi prijatelji s kojima je igrao njemu omiljenu tavlu.
U šampionskoj sezoni 1966 – 1967. upisao je osam nastupa, od čega posljednji 16. oktobra 1967. godine, na Kantridi, kada je nakon samo 15k minuta igre zbog povrede morao napustiti teren. Bila je to ta nedjelja u kojoj je otišao Hase, nedjelja kada je Hase odigrao svoju posljednju utakmicu u bordo dresu.
– Bio je odličan i inteligentan nogometaš. Nastupati zajedno s njim bila je prava privilegija. Nije bilo potrebno nikakvo uigravanje – svojevremeno je govorio Ivica Osim, nekadašnji igrač Željezničara, kluba protiv koga je Hase posebno bio inspiriran igrati.
Pamti se sezona 1963. i trijumf nad gradskim rivalom Željezničarom od 3:2. O ovoj utakmici mnogo se pričalo, a i danas se priča, jer je pukla prečka. Naime, nakon postignutog gola, Hase se uhvatio za prečku, koja je, zbog dotrajalosti, pukla i tako nastala ta čuvena priča. U gradskim derbijima ukupno je postigao šest golova.
Kada je otišao u Tursku, na poziv Fenerhabčea, ali se nije dugo zadržao. I danas se pamte njegove riječi, nakon kratke epizode u Fenerbahčeu, koje je rekao prijateljima:
– Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati.
Cijelu karijeru, s izuzetkom tog kratkotrajnog angažmana u Fenerbahčeu, Hase je proveo u FK Sarajevo. Računajući i nezvanične utakmice, Hase je dres Sarajeva oblačio 422 puta, a protivničke mreže tresao je 198 puta.
Asim Ferhatović je umro samo dan nakon što je napunio 54 godine (25. januara 1987. godine). Čovjek koji je živio tako intenzivno, koji se trošio, a najmanje pažnje poklanjao sebi, upravo je sagorio. Nažalost prekinuo ga je infarkt i duboka bol u prsima.
Dženaza je označena kao jedna od najvećih u našem gradu. Ispraćen je na vječni počinak dostojanstveno. Sarajevo, grad i klub oprostili su se od svog velikana, ali poštu Asimu Ferhatoviću odali su i svi ljubitelji sporta, posebno nogometa.
Dolazak brojnih gostiju i Asimovih poštovalaca, ne samo iz nekadašnje države, nego i iz inozemstva bio je čin poštovanja i zahvalnosti za sve ono što je kao nogometaš i čovjek Asim činio za života.
Uspomena na Haseta obilježena je na mnoge načine. Hasetovo ime danas nosi stadion Koševo, ulica u Sarajevu, musluk česma na Baščaršiji, tradicionalni malonogometni i šahovski turniri, a Hasetov lik i djelo će zauvijek ostati utkani i u mnoge pjesme, kao i u poštansku marku izdatu od strane „BH Pošte“.