Jasna Gospić nedavno je predstavila novu pjesmu pod nazivom „Iluzija“. Pjesma predstavlja nastavak uspješne saradnje između pjevačice, kompozitora i tekstopisca Dženana Jahića, te aranžera Marina Meštrovića. Sa pjevačicom smo govorili o tome kako je izgledala nova saradnja sa provjerenim timom, kakvo je njeno viđenje današenje estrade, te o druženju sa fudbalerom Peđom Mijatovićem.
Kakve su reakcije na pjesmu „Iluzija“?
-„Iuzija” je vrlo dopadljiva i slatka pjesma, prava proljetna. U proljeće maštaju svi, o ljubavi, putovanjima, o ostvarenju svojih želja. Proljeće je uvijek kao stari, novi početak, kao nova, stara iluzija.
Šta kažu kolege i da li im se dopada pjesma?
-Pjesma je dobro primljena, sviđa se i onima koji vole moju muziku a i mojim kolegama. Mladi autor Dženan Jahić je veoma veseo po prirodi pa je i pjesma mlada i vesela. Cjeli tim je zadovoljan. Marin Meštrovic je uradio izvrstan aranžman, Almir Hukelić i Edo Krilić maestralno su odsvirali pjesmu. Svi smo jako zadovoljni.
Ne prilagođavate se trendovima i ostajete dosljedni sebi. Da li je to ispravan put?
-Nikada se nisam prilagođavala trendovima. To je nešto što smatram najvećom greškom kada pjevač pokušava da bude ono što on nije kako bi zadovoljio prolazne trendove. Znam neke pjevače koji su se tražili po žanrovima i na kraju i postigli neki manju uspjeh ali, uvijek su ostali neubjedljivi i nesigurni, bezlični. Ja pjevam srcem a ono ne zna za trendove. Ako neka moja pjesma ne napravi uspjeh, doživljavam to kao neuzvraćenu ljubav. Ipak, to je jedini pravi put do uspjeha, biti svoj po svaku cijenu.
Kako danas izgleda estrada i kako vam se čini sve ovo što je aktuelno?
-Na estradi je danas prevelika gužva, svi žele da pjevaju. Većinom nemam strpljenja da slušam, previše je svega. Na žalost, mnoge dobre stvari mi promaknu ali ne samo meni. Ljudi su bukvalno napadnuti muzikom, hiperprodukcijom, treba im dati više vremena da im se nešto svidi ili ne. Ima sjajnih mladih pjevača ali tempo je ubitačan, nemaju dovoljno vremena ni prostora da se pjevački izraze i traju. Još uvijek čekam da zvijezda bude rođena a do tada slušam stare dobre pjesme 80-ih i moje drage kolege čije zvijezde još sijaju punim sjajem.
Ko su bili vaši uzori na početku karijere?
-Bilo ih je više, voljela sam sve naše pjevače. Nikada nisam nikoga imitirala ali sam uz njih učila. Znala sam napamet čitav tadašnji album Kemala Montena, Zdravka Čolića i „Bijelog Dugmeta“. Zanimljivo je da sam uvijek više slušala pjevače nego pjevačice.
Koliko je bitna podrška porodice?
-Moja porodica je moja svetinja, bez nje ništa ne bi imalo smisla. Mi smo jedan mali, veliki tim ispunjen ljubavlju i razumijevanjem. Moj suprug Dejan je moja najveća ljubav, najveća podrška i oslonac. Podržava me u svemu što radim a ja mu to uzvraćam. Djeca kao djeca, žele mamu samo za sebe ali već su veliki pa sada ja trčim za njima.
Nedavno ste imali priliku da se družite sa fudbalerom Peđom Mijatovićem. Kako je izgledalo druženje?
-Sa Peđom je uvijek lijepo i zabavno. Družimo se već dugo. Dočekali smo zajedno pet novih godina u malom krugu prijatellja i to su zaista bila nezaboravna druženja. Ima puno anegdota kojih se rado sjećam ali, najdraže mi je kada Peđa uzme mikrofon. Nije važno kako pjeva, važno je da pjeva srcem. Uvijek se radujemo našim susretima i “uvijek se završi s nekom od naših pjesama”. Nadam se da ćemo zajedno dočekati još puno Novih godina u ovako lijepom prijateljstvu.
Kako izgleda dan bez obaveza?
-Uglavnom pokušavam da se opustim i mentalno i fizički. Volim da čitam, poslušam neku dobru muziku ili odgledam neki dobar film. Prijaju mi šetnje u prirodi ali ipak najčešće uradim nešto u kući što je čekalo upravo jedan takav dan, naprimjer sređivanje ladica ili ormara.
Kakvi su dalji planovi?
-Nastavljam sa obradama meni najdražih pjesama. Poslije obrade francuske šansone „Je suis malade“ sa kojom sam zaista prezadovoljna, zaploviću pjesmom u Španiju ali neka to za sada ostane tajna o kojoj se pjesmi radi. To mi je uvijek bila želja, snimiti te prekrasne bezvremenske pjesme na našem jeziku, smatram to velikom privilegijom jer, kako sam već rekla, trendovi i popularnost nisu ono što me zanima.
Gdje se najbolje odmarate?
-U Španiji sam najopuštenija. Zaljubila sam se u Andaluziju, zemlju vatrenog flamenga i Sangrije. Tamo sam pronašla mir koji mi omogućava da sagledam i prošlost i budućnost, da mi bude savršeno jasno šta želim ili ne želim. Prija mi ta romantična zemlja sa izvrsnom klimom i božanstvenom kuhinjom.