Snežana Đurišić pamti svoje djetinjstvo kao lijep period života iako je imala mnogo više obaveza od druge djece jer je ona kao djevojčica započela svoju pjevačku karijeru.
– Mogu reći da sam imala prilično dobro djetinjstvo s obzirom na to da sam sa sedam, osam godina počela da pjevam i da idem na neka takmičenja. Uz to sam se bavila i sportom. Bila sam prilično zauzeta i opterećena mnogim stvarima koje nisu pritiskale djecu mog uzrasta. Nalazila sam vremena i da se igram, i da radim ono što rade sva djeca, naravno i lijepo i ružno – kaže pjevačica.
Priznaje da je bila nestašno dijete i pravi harambaša. Umjela je i da se potuče.
– Nestašluka je uvijek bilo jer sam bila prilično živo dijete. Obožavala sam da se pentram i to gdje god može. Jednom prilikom su došli novinari u Kraljevo, gdje smo živjeli, da razgovaraju sa mnom. Ja sam bila na drvetu i brala neke zelene jabuke koje sam voljela da jedem. Znala sam i da se potučem. Kao muškarac. Bila sam harambaša, ali nikoga nisam prva dirala. I danas sam takva, samo što se ne bijem. Sada to drugačije rješavam ali, uglavnom, tek onda kada me neko izazove.
Iako prilično zauzeta, školske obaveze nije zapostavljala.
– Morala sam sve da uskladim sa školom. Tata mi je rekao: „Ako hoćeš da pjevaš, može, ali moraš i školu da učiš.“
Roditelji su je od početka podržavali u nastojanju da postane pjevačica. A ona je rano imala svoj prvi nastup pred publikom.
– To je bila neka manifestacija u Kraljevu, riječ je o takmičenju pjevača amatera. Nikada nisam imala tremu. Uvijek sam jedva čekala da pjevam. Čak se nisam plašila da pjevam pred mnogo ljudi. Što je više ljudi bilo, imala sam veću volju da pjevam.
I dan-danas ona pamti momenat kada je uzela svoju prvu ploču u ruke.
– Tada sam imala osam godina. Bila sam presretna kada je došla prva ploča, pa slike, pa dijeljenje autograma. To su sve bile želje i razlozi zbog kojih se radilo. Sanjala sam da doživim da mi neko traži autogram, da me prepozna na ulici. Oduvijek mi je bilo važno da ploča koju snimim bude kvalitetna, da lijepo otpjevam. Inače sam vojničko dijete, pa sam vaspitavana da, ili nešto radiš, ili ne. Ako se nečega prihvatiš onda to moraš da uradiš najbolje što umiješ. Ako nešto obećaš onda ne smiješ da lažeš – zaključila je Snežana.
Izvor: Grandonline
