Pjevač koji sebe naziva klasikom, Vlado Georgiev, cijeni nekadašnju muziku 90-tih pa je tako ostao vjeran svom muzičkom izražaju. Sadašnja muzika se po njemu itekako razlikuje od tih dobrih pjesama. A vjeran ostajem svom stilu, kazao je Vlado, da se ne bi priklonio trešu u kojem je bukvalna banalizacija muzike i uopšte pravila muzike.
-Eros Ramacoti, Fil Kolins, Hulio Iglesijas, Stiv Vonder… traju decenijama a drže se upravo tih pravila muzike, klasičnog popa, pa što ne bih i ja – pita se Georgiev koji je, ruku na srce, poprilično uspješan u svom poslu.
Čovjek koji sebe naziva kosmopolitom jer mu ne smeta ni čardaš, ni klape, ni šahovnice, ni albanske pjesme, ničiji govor jer po njemu mi nismo različit narod. Ono što mu se kao takvom ne sviđa je osuda i napadanje drugih religija. On je samo za osuđivanje bliskog futura u našim životima. Nadovezao se i na trenutno političko stanje. Veli da nije na njemu da sudi ali je on sastavni dio sve te priče pa kaže da je Balkan trošan, da je kao takvom potreban jedan vrisak odnosno glas koji će da probudi usnule ljude.
-Na ovim prostorima autokratije ne samo Srbije i Crne Gore nego komplet zemalja regiona je sve cenzurisano bez slobode govora. Oportunizam jak, ljudi se dodvoravaju zarad ličnih interesa i dobiti ne mareći za one oko sebe. Politika je katastrofalna čim se ne dozvoljava glas naroda osim tih nekih protesta u kojima se ne bi trebala mijenjati vlast nego sistem. No, ipak nazire se kraj koji je logičan, kraj svim tim lažima, izuzetim od zakona – govori on.
Kao neko ko je iz Crne Gore veli da su na jednom istorijskom događaju gdje je gostovao pokušali da od njega naprave lakrdiju rekavši da je izvedbom, onako na suho, nekoliko rečenica pjesme „Tamo daleko“ širio nacionalizam.
-Taj neki ministar koji je sebi uzeo za pravo da predstavlja vlast je sebi uzeo za pravo da mene napada i karakteriše. Ali sam siguran da postoji lijek za te bolesne struje.Otpjevao sam tih nekoliko rečenica pjesme Milutina Bojića, mladog pjesnika koji je bio sudionik solunskog fronta i stradanja tih vojnika pri povratku na Krfu među kojima je bio i moj deda. Mnogi su sahranjeni u moru kod Krfa koje je nazvano plava grobnica. To je lijepa pjesma koju će shvatiti svi oni koji žale za stradanjem jednog naroda. I onda se nađe neko tako glup da izgovori i te rečenice. Istorija se ne osuđuje jer je prošlost, isto kao što se religija ne smije napadati ni skrnaviti.
A onda se Georgiev prebacio na muziku kazavši da će se uskoro na tržištu pojaviti njegov album. Naravno nije se odmicao od svog muzičkog izraza i vjeruje da će se sve dopasti publici. Pri pomenu rijalitija kaže da se u svijetu se takve stvari emituju na 880 kanalu zaključanom za djecu. Za njega je to kulturološki devijantno to je erozija kulture i umjetnosti i sve se vrti ukrug.
-Nije ni čudo što ljudi ostavljaju bližnje, kuće, imanje i idu u svijet. Da bi živjeli bolje. Mi smo sve protiv nečega a nevjerovatno koliko se vjeruje medijima. Internet i društvene mreže su izvor informacija i svesrdno se nadam da će uskoro biti demode taj elektronski medij u kojima su ljudi izgubili sve odnose. Civilizovane zemlje dopuštaju drugi glas, slobodu mladih i njihove izbore, za njih je punk bez veze slušati, a sjedjeljke uz turbo folk uz šampanjac i kavijar im je normala. A neki medijski magnati su obični bilmezi i narkomani. Tako da se ljudi počinju identificirati sa onim što im je prezentirano nažalost, sve je to pretužno – govori on.
Nakon što smo završili razgovor sa ovim glasovitim ali i rječitim i dosta iskrenim pjevačem što je rijetkost na estradi, neizostavno nam se nametnula pomisao da je u svom zadnjem izlaganju Vlado uputio „otrovne strelice“ Željku Mitroviću kome nakon više godina nikada nije oprostio pljuvanje po njegovoj ličnosti, paparazzo lovce koje je slao da ga snime dok konzumira alkohol i tužbu koju mu je uputio nakon Georgieve impulsivne reakcije prema kamermanu kome je bukvalno izbio kameru iz ruku.