Prije pet stotina godina najveći rave party održan je u Strasbourgu – a plesna „kuga“ za neke je bila fatalna. Šta ju je izazvalo? Umjetnost, poezija i muzika tog vremena mogu dati neke odgovore. Godine 1518 u razdoblju od oko mjeseca dana, otprilike 400 osoba je plesalo danima bez odmora, te su neki od plesača zbog toga umrli od iscrpljenosti, moždanog ili srčanog udara.
Epidemija je počela u maju 1518. kada je gospođa Troffea počela gorljivo plesati na ulici u Strasbourgu. Njezin ples je trajao negdje između četiri do šest dana, a u roku od sedam dana pridružile su joj se još 34 osobe, da bi za mjesec dana bilo oko 400 plesača, uglavnom žena. Ovaj je događaj dokumentiran u historijskim dokumentima, doktorskim bilješkama, lokalnim i regionalnim hronikama, pa čak i bilješkama koje je izdalo gradsko vijeće Strasbourga iz čega je vidljivo da nije ni izmišljen, a niti preuveličan.
Naime, kako se plesna zaraza širila i pogoršavala, zabrinuti su plemići zatražili savjet od lokalnih doktora koji su odbacili teoriju astroloških i natprirodnih uzroka, nego su tvrdili da se radi o bolesti koju uzrokuje “vruća krv”. Zatim su, umjesto uobičajenog propisivanja puštanja krvi, vlasti krenule u poticanje plesanja, vjerujući da će se plesači oporaviti samo ako budu danonoćno plesali.
U tu su svrhu pripremili dvije hale, tržnicu i drvenu pozornicu te su čak platili i svirače, ali i profesionalne plesače koji su dodatno trebali motivirati na ples, sve kako bi povećali učinkovitost. Tek kada su ljudi počeli umirati, vladari su razmislili o svojoj strategiji te su zaključili kako se ipak radi o prokletstvu te su odredili masovno kajanje; prostitucija i kockanje su zabranjeni, a plesači su odvedeni u obližnje svetište na molitvene obrede. U sljedećim sedmicama, epidemija plesa je popustila.
Počelo je kada je nekoliko osoba plesalo napolju na ljetnoj vrućini. Plesali su cijelu noć i naredni dan. Zaustavljali su se samo da jedu i piju i iako je bilo vidljivo da su umorni i da ih noge bole, nisu odustajali ni danima poslije. Do trenutka kada su vlasti intervenisale, stotine osoba su plesale.
Ali šta se zaista dogodilo?
Prema izvještaju iz 1530. koji je napravio naprasit ali brilijantan doktor Paracelsus, „plesna kuga u Strasbourgu“ počela je sredinom jula 1518. godine kada je jedna žena izašla ispred kuće i plesala nekoliko dana. Kako su dani prolazili sve više ljudi se skupljalo i plesalo s njom.
Pisac Sebastian Brant, posvetio je poglavlje ovom fenomenu u svom bestselleru „Brod budala“. Zbunjeni haosom na ulicama, on i njegovi saradnici konsultovali su lokalnog doktora koji je rekao da je ples rezultat „pregrijane krvi“ u mozgu.
Ovo čudno poglavlje u ljudskoj historiji dalo je mnogo pitanja na koja je teško odgovoriti. Zašto su vladajući naredili dodatni ples kao tretman za pregrijani mozak? Zašto su natjerali plesače da nose crvene cipele? I koliko je ljudi umrlo? (Pisac koji je živio blizu grada zabilježio je da je svakog dana umrlo 15 osoba, ali to nikada nije potvrđeno.)
Do današnjeg dana, usprkos raznim pretpostavkama, uzrok ovog ponašanja nije razjašnjen.