Nakon što je advokatici za djecu poručila da se promoviše preko nje i optužila direktoricu škole koju pohađa njen sin da je u dogovoru s Milanom Popovićem prijavljuje za nebrigu, pjevačica Severina Kojić poslala je otvoreno pismo javnosti u kojem objašnjava svoju stranu drame u kojoj trenutno živi.
Mi ga prenosimo u cijelosti:
“Optužena sam u medijima po navodnim izjavama direktorice Osnovne škole Matija Gubec, Zagreb za zanemarivanje svog djeteta.
Navodim da se moje navodno “zanemarivanje” djeteta sastojalo u činjenici da sam, kao i sve druge zaposlene majke u ovoj državi, ponekad radi objektivnih razloga spriječena da sama odem po dijete u školu i preuzmem ga u 15:00 h, jer moram kao i sve ostale žene – majke i raditi, jer i ja i moje dijete živimo od mog rada, kao što je bilo i cijeli moj život, jer sam odmalena živjela od svog rada, a posebno nakon rođenja djeteta.
Pored poslovnih obveza, ponekad se dogodi i bolest, operacije, hitna poslovna putovanja (na privatna uvijek sa sobom vodim svoje dijete, od rođenja do danas i ne idem nikuda bez njega), saobraćajni kolaps u Zagrebu, iz kojih razloga sam tražila od suda, a radi nemogućnosti postizanja bilo kakvog sporazuma sa ocem djeteta, dozvolu za sastav tzv. Pick up liste, liste osoba koje umjesto roditelja mogu preuzeti dijete iz škole.
Naravno, riječ je o svim povjerljivim i bliskim osobama koje dijete voli i poznaje i nikada nisam pravila problema oko osoba koje umjesto oca mogu preuzeti dijete iz škole, za razliku od njega.
Sud je prije ljeta ove godine, u maju, donio i odluku da radi protivljenja oca mogu ponovno i ove godine (kao i prošle godine, kada se radilo o upisu u 1. razred osnovne škole i kada me je sud ovlastio da mogu samostalno predizimati sve pravne radnje vezane za upis djeteta u 1. razred, u šta spada i sastav tzv. Pick up liste, koju sudsku odluku je direktorica ponovno proizvoljno tumačila uskrativši mi po njoj samostalni sastav tzv. Pick up liste ) sama i bez njegove saglasnosti i pitanja oca, izvršiti upis djeteta u 2. razred osnovne škole, kao i odluku da mogu samostalno sastaviti popis osoba koje mogu preuzeti dijete iz škole, na što se otac, naravno, žalio.
I takve sudske odluke direktorica nije poštovala niti ih se pridržavala te je dijete upisano u 2. razred par dana prije početka same škole, a sudsko rješenje o osobama koje mogu preuzeti dijete iz škole je ponovno ignorisala, stavljajući ultimatum da ju sudske odluke ne obvezuju dok se ne ispune njen školski formular, iz čega proizlazi da je ista iznad i suda i zakona i da postupa suprotno zakonskim propisima, koji navode da svi moraju poštovati sudske odluke i pridržavati ih se.
Radi navedenog samovoljnog tumačenja prvobitne sudske odluke, koja se odnosila na upis djeteta u 1. razred, do donošenja nove sudske odluke u maju ove godine u odnosu na moje pravo na samostalan sastav tzv. Pick up liste koju mi je sud pravomoćno dosudio već kod upisa djeteta u 1. razred osnovne škole (koja je po žalbi oca ukinuta od strane Županijskog suda Split, bez ikakvog valjanog, zakonitog i logičnog razloga i potpuno suprotno ranije iznesenom stavu istog višeg suda o istoj činjenično pravnoj materiji), cijelu godinu sam morala sama da preuzimam dijete iz škole, odnosno tolerisala se ta mogućnost i mom zakonitom suprugu, očuhu djeteta Igoru Kojiću.
U situacijama kada sam ja npr. bila operisana i bolesna, a o čemu sve postoji medicinska dokumentacija i koja je poznata i školi i direktorici, ista je odbijala bilo kakvu saradnju sa mnom, za razliku od saradnje s ocem, te je insistirala da ja posebno moram doći po dijete, a sve u konstantnom dogovoru i saradnjom s ocem, jer u protivnom bi svaki put obavještavala Centar za socijalni rad Zagreb, Podružnica Črnomerec, o mom navodnom ”zanemiravanju djeteta”, iako su sudu koji vodi predmetni postupak sve navedene činjenice bile poznate i koji ih je ocjenio na način da je udovoljio mom zahtjevu i donio je rješenje u moju korist.
U krajnjoj liniji, sama je škola ponudila roditeljima mogućnost postojanja Pick up liste, radi navođenja koje osobe mogu umjesto roditelja preuzeti djecu iz škole, a koju mogućnost ja nisam nikada mogla ostvariti, radi ponašanja oca u saradnji s školom, čak i kada sam imala sudsku odluku o tome.
Iz navedenog jasno proizlazi – ja nisam nikada, niti ću ikada zanemarivati svoje dijete, kao i da ga nisam iskoristila, prema navodima oca, za promociju svoje turneje, već sam skrhana od stalnih napada i podmetanja oca uz pomoć dijela sistema, koje traje sistematski i kontinuirano godinama, iznijela problem u javnost da se takve stvari više nikada ne dogode niti jednom djetetu i niti jednoj majci u istoj ili sličnoj situaciji.
Prema takvom tumačenju, SVE zaposlene i radne žene u ovoj zemlji koje imaju malu djecu, a posebno one koje su samohrane majke, znači sve sudije, advokatice, doktorice u bolnicama i zdrastvenim ustanovama, profesorice, radnice u pošti, bolnicama, čistoći, Ministarstvima itd., su nemarne majke koje zlostavljaju i zanemaruju svoju djecu, jer radi radnog vremena koje je svima duže od 15:00h ne mogu lično preuzeti svoje dijete, a ne daj Bože da im i suprug normalno radi… Jer tada ne mogu oboje preuzeti dijete…
Svi ONI su prema tumačenjima u ovoj zemlji ONDA NEMARNI prema svojoj djeci za koju rade kako bi im mogli priuštiti nekakvu egzistenciju ili su SVI MORALI dobro ”jamiti” pa ne raditi ništa i vozikati se okolo do 15:00h do preuzimanja djeteta iz Osnovne škole Matija Gubec, prema stavu direktorice i oca koji je, umjesto sebe, na Pick up listu stavio svog vozača i bodigarda…
Odgovor je na Vama, dragi sugrađani…
U odnosu na incident koji se dogodio mom 7-godišnjem djetetu u petak, 11.10.2019. godine, u Osnovnoj školi ”Matija Gubec” Zagreb, IB program, i sve navode u medijima i raznih osoba (stručnih, nestručnih, navodnih izjava roditelja itd.), željela bih da istaknem kako je sve to, nažalost, prezentovano na jedan površni, šablonski i manipulativni način, kako se zapravo ne bi vidjela bit i srž nastalog incidenta i problema, a što je nažalost uobičajeno u ovoj zemlji.
Moje dijete je kao 7–godišnjak u vlastitoj osnovnoj školi u koju ide drugu godinu zaredom, bilo od strane učiteljica nasilno i protivno njegovoj volji i želji spriječeno da ode svom očuhu Igoru s kojim živi i kojeg jako voli i s kojim je dolazio i odlazio do sada u školu (kao i sa mnom), nakon čega je bilo zadržano na silu 2 sata u školskoj učionici, izolovano od sve ostale djece koja su uredno otišla, koja je bila zamračena spuštanjem svih roleta do kraja, kako bi se dijete izolovalo od njegova očuha i cijele vanjske sredine, pri čemu je dijete bilo uplašeno, u stresu, zbunjeno, začuđeno… u mraku samo i zatvoreno 2 sata… kraj očuha ispred učionice, koga više ne može ni vidjeti, a kamoli do njega doći, iako to želi…
I to sve niko nije napisao niti se niko od nadležnih državnih institucija nije na to osvrnuo, a ponajmanje skladu sa zakonu reagovao, a to je upravo bio klasičan primjer psihičkog i emotivnog zlostavljanja mog djeteta i to u odgojno obrazovnoj ustanovi od učiteljica, jer predmetno postupanje nije bilo postupanje u korist djeteta, već se radilo o postupanju u korist čuvanja vlastitih pozicija, interesa i moći određenih osoba u određenim nadležnim institucijama, a po nalogu oca.
Odgovor je na Vama, dragi sugrađani… i zapitajte se kako bi Vi reagovali da se to dogodi Vašem djetetu od 7 godina… I od koga je škola zapravo ”štitila” moje dijete?
p.s. ili je bolje pitanje ”ZA KOGA”?
Severina Kojić” – napisala je pjevačica u pismu.