Željko Joksimović će građane i goste Sarajeva uvesti u 2020. godinu, a program pod nazivom „Sarajevo, centar regije“ je nedavno predstavljen u Vijećnici.
Dugo se špekulisalo ko će zapjevati na Trgu Bosne i Hercegovine, a sada su svi detalji i precizirani. Pjevač kaže da dovodi veliki tim koji će brojati 70 ljudi, priča o tome koliko njemu znači Nova godina, govori i o svom susretu sa Dinom Merlinom i Harisom Džinovićem, te jednoj fotografiji koja nije uspjela.
Da li je izazov svirati u Sarajevu za Novu godinu?
-To je izazov koji mi prija i pomalo mi laska što je tako. Dinu Merlina jako volim i ne mogu da vjerujem da je od našeg dueta prošlo 16 godina, a Čolu svakako svi obožavamo. Da me niste pozvali ove godine, mislio bih da ste nešto ljuti. Već sam se pitao, šta se dešava i zašto me niko ne zove. Svirao je Čola, Merlin, to su bili koncerti koji su okupili hiljade ljudi. Eto, došao je i taj trenutak i ove godine sam tu sam vama. Mislim da je javni doček Nove godine u Sarajevu prava stvar.
Šta možete da obećate publici?
-Uvijek je dobro u Sarajevu, ne osjećam se kao da sam u gostima. To naše druženje traju duže od dvadeset godina, volim da se vratim u Sarajevo, jer je to grad u kojem se dobro osjećam. Za ovaj grad koji osjećam svojim i u kojem imam mnogo prijatelja me vežu samo lijepe emocije i uvijek podsjeti na Valjevo, grad u kojem sam odrastao. Sarajevo je grad koji me uvijek promijeni, kad god imam pokušaj neke otuđenosti i eventualne nervoze, a to mi sve posao zahtijeva, Sarajevo me vrati na pravi kolosijek, vrati me u jednu normalu. Ovo je grad u kojem se osjećam svojim i u kojem se osjećam kao jedan od svih.
Imate poseban odnos sa ovdašnjom publikom, a tu je i pjesma „Lejla“ koja je bila predstavnica naše zemlje na Eurosongu. Osjećate li tremu?
-Zaista mi je velika čast. Sarajevo mi je čast dalo i 2010. godine kada sam na Koševu održao najveći koncert u dotadašnjoj karijeri. Imao sam divnih koncerata i profesionalnih saradnji, tako da sam puno dobio od Sarajeva, ali sam na neki način pokušao to vratiti dobrim nastupima. Pokušao sam mu vratiti i pjesmom ‘Lejla’ koja je BiH donijela treće mjesto na Eurosongu. Vjerovatno sam očekivao prvo mjesto i bilo mi je žao tada, ali sada sam siguran da je to jedan od mojih najvećih uspjeha, ali i cijele BiH na tom takmičenju. Sarajevo je toliko dalo muzičkoj sceni, da je taj doprinos nemjerljiv. Fantastični muzičari potiču baš iz Sarajeva, a ja sam odrastao na toj muzici.
Hoće li porodica biti uz vas u „najluđoj noći“?
-Da, dolazi dio porodice. Ja i moj tim, koji broji nekih sedamdest ljudi ćemo se potruditi da i nama bude dobro. Nama su novogodišnji praznici uvijek radni, tako i mi želimo da se malo opustimo. Uvijek se organizujemo tako da se dobro provedemo. Ljudi to vide i naša interakcija s ljudima je vidljiva čim koncert počne. Ne fali mi da ne radim za Novu godinu, jer sam uvijek u društvu svojih muzičara. Uživam na bini, to je način života koji sam prihvatio.
Šta radite trenutno?
-Dvije pjesme radim paralelno. Radim aranžame, jer ih nisam ja komponovao. Radim dosta, putujem, tako da nemam vremena da se posvetim. Međutim, stići ću. Možda uskoro bude nešto novo.
Da li je tačna anegdota da ste Harisa Džinovića i Dinu Merlina upoznali kad ste bili srednjoškolac?
-Bilo je to davno, a ja to pamtim. Bili smo u jednom hotelu na moru sa školom. Tu su bili Haris Džinović i Dino Merlin. Meni drugovi kažu, hajde da se slikamo! Tada su bili oni stari fotoaparati, sa filmovima, a ne kao danas. Mene je bilo nešto sramota, ja kažem neću. Drugovi me nagovore, i ja se uslikam. Odem odmah pun znatiželje u sobu. Imam šta da vidim, slike su propale i ostale samo sjenke. Toliko mi je bilo krivo, da sam mislio da ću od muke da skočim sa hotelske terase (smijeh). I, Bog to tako namjeti da ja snimim duete sa Dinom i Harisom.