On je sin prvenac najpoznatijeg para stare Jugoslavije – Brene i Bobe Živojinovića. Rođen je u Americi prije 28 godina, tamo je i proveo jedan dio svog života, tamo se školovao. Ali odlučio je da Srbija bude njegov dom, da tu radi, stekne prijatelje i ljubavi, iako se kao dijete, baš u Beogradu, susreo sa najstrašnijom stvari na svijetu – da bude oduzet roditeljima, da bude predmet ucjene.
Velika ljubav kojom je bio okružen Stefanu Živojinoviću je omogućila da odraste u finog i skromnog momka koji voli život, pjesmu… Pjesmu naročito, jer se, poput mame, otisnuo u estradne vode. I ide mu odlično. Svima koji vole kafane uvijek prija da čuju njegov hit “U drugom životu” iz serije “Ubice mog oca”, a da im onda Stefan zapjeva i hitove svojih kolega, jer i to odlično radi. A isti ti koji vole kafane mogu da uživaju i u odličnom vinu, koje pravi upravo Stefan. Kakva to vina on voli da ga opiju, kakve pjesme, kakve djevojke, šta je to što voli u Americi i da li je zaista zaljubljen u Bogdaninu sestru.
Kako izgleda tvoj život na relaciji Amerika – Beograd? Gdje zapravo provodiš više vremena?
– Više vremena provodim u Beogradu zbog posla. Trudim da jednom godišnje odem u Ameriku zbog prijatelja koji tamo žive. Imamo ideju da zajedno započnemo biznis i nadam se da će se to u budućnosti i ostvariti.
Šta tamo radiš?
– Uglavnom idem za Dan zahvalnosti, poznati praznik u Americi. Okupi se nas nekoliko prijatelja i spremamo ručak, tu je punjena ćurka sa specijalnim grand stafingom, krompirići… Družimo se i uživamo.
Kao rođeni Amerikanac, u čemu uživaš kada odeš u Ameriku?
– Volim opštu kulturu u Americi i njihovu želju za radom, kao i mogućnosti koje se tamo pružaju, ali nikada ne bih prešao u potpunosti tamo da živim. Vezan sam i za Beograd i najviše bih volio da imam mogućnost da živim ovdje i da češće odlazim tamo.
Pjesma i vino uvijek su išli zajedno. Ipak, da li sebe vidiš u muzici ili u biznisu sa vinom, koji ti takođe ide odlično? Čestitamo na nagradi za najbolje vino.
– Hvala na čestitkama. Lijepo ste rekli da pjesma i vino idu zajedno i nadam se da će tako i ostati. Trenutno uživam u nastupima, pjesmama i, po reakcijama publike, vidim da to dobro ide, zbog toga sam posebno srećan.
Zašto se brend koji proizvodite zove “Vista Hill”?
– Ideja je bila da imamo brend koji će se prodavati i van granica Srbije, u Americi, Evropi… Vista je internacionalno ime koje znači pogled na perspektivnu budućnost, a Hill smo dali jer se dio vinograda nalazi na brdu iznad Molovina pored Šida. Sjedili smo sa prijateljem, kumom i partnerom Aleksandrom Vinčićem Vinčom i razmišljali šta bi moglo da se veže sa Hill i uzeli smo početak njegovog nadimka i mog imena – Vinča i Stefan i nastao je Vista Hill. Pogodilo se i da nam značenje te riječi odgovara.
Kakvo je tvoje vino? Kako bi ga opisao? Da li lako opija?
– Najbitnija stvar kod vina je da li se vama lično sviđa, ukusi su različiti, odnos alkohola varira, ali je najbitnije da se vama dopada, da vam je pitko i da vas oraspoloži. U vinu mora da ima nešto što vas intrigira.
Čime si ti opijen u životu? Šta voliš da radiš kada nema nastupa, kada se ne razmišlja o poslu?
– Najviše volim da sa najbližim i najiskrenijim prijateljima sjednem kod kuće, da spremimo neku klopu i da pričamo. Moram da priznam da to često praktikujemo, okupimo se kod mene u stanu, pričamo i uživamo.
Uz koja jela bi preporučio tvoja vina?
– Imamo sjajan “kaberne merlo” iz 2010. godine, koji je dobio razne nagrade. On se preporučuje uz neko jače jelo, poput dobrog stejka, gulaša… “Roze” je nešto što obilježava ljeto i dobro raspoloženje i ono se prilagodi uz sve što je vezano za provod. “Graševina”, koja je dobila nagradu za najbolje bijelo vino u Srbiji, sama je po sebi dovoljna kao neki degustativni čin, jer ima sjajne tropske note. Nisam tip koji voli puno da hvali ono što radi, ali naša vina se jako lijepo serviraju uz jela i to mnogi kažu.
Kako brineš o svom zdravlju? Teretane ili neki drugi vid rekreacije? Imaš li poseban režim ishrane?
– Nemam poseban režim ishrane. Glavna stvar je da na nekom prosečnom nivou budete umjereni. Naravno da svi imamo razne ispade kada je hrana u pitanju, ali je bitno biti umjeren.
Šta je ono što si uspio da “pokupiš” od mame, kao najveće pjevačke zvijezde?
– Još od malih nogu sam gledao kako je ona predana svom poslu, kakav odnos ima sa publikom i koliko energije ulaže u ono što voli da radi. Drago mi je što sam odrastao uz našu najveću pjevačku zvijezdu i što sam mogao neke takve stvari da naučim.
Da li je Brena stroga prema tebi kada je riječ o nastupima, pjesmama koje biraš? U čemu si je poslušao?
– Kada sam počeo sa muzičkom karijerom, dosta sam se posavjetovao sa njom, ali u posljednje vrijeme to ne činim. Sam biram pjesme, sam pravim repertoar i sam radim na svim projektima vezanim za moj posao. Tak kada sve završim pokažem svojoj porodici kako bih čuo šta imaju da kažu. Do sada im se dopalo sve što sam radio i nisu imali kritike.
Koliko ti je važno da se dokažeš u svijetu estrade? Da li si se plašio komentara, sigurno da nije svejedno kada ti je mama toliko velika zvijezda, onda su očekivanja drugih mnogo veća, zar ne?
– Kada sam počeo da se bavim muzikom, zaista nije bilo lako jer su od mene očekivali mnogo više nego od nekog čiji roditelji nisu poznati. Drago mi je da sada mene ne gledaju samo kao sina Lepe Brene, nego kao Stefana Živojinovića i da zbog toga dolaze na moje nastupe.
A šta tebi više prija – roze ili bijelo?
– Zavisi kada I uz šta, ali pretežno pijem roze.
Tvoj tata je bio jedan od najvećih sportista koga smo ikada imali. Da li je sport i tvog života?
– Smatram da je i dalje jedan od naših najvećih sportista. On je objektivno jedan od najharizmatičnijh sportista koje smo ikada imali. Što se sporta tiče, to jeste dio mog života, trenirao sam i dalje treniram. Imam dosta prijatelja iz svijeta sporta.
Igraš li tenis?
– Trenirao sam tenis kao mlađi, išao na turnire, ali sam shvatio da to nije za mene.
Kako uopšte izgleda biti dijete tako popularnih ljudi? Kada je tebi postalo jasno koliko su tvoji roditelji popularni i poznati, sjećaš li se tog trenutka, osjećaja?
– Mi nikada nismo bili toliko svjesni koliko su naši roditelji popularni.
I ranije si pričao o otmici, čak si i duhovit u odgovorima na pitanja o tome (mislimo na opasku “i ja bih me ukrao”, kojom si mnoge nasmijao). Čemu te je, kao dječaka, ali i sada, kao odraslog čovjeka, naučila ta epizoda iz tvog života?
– Ja ne volim da pričam na ovu temu, a kao što sam i nekoliko puta rekao – ne želim da me ljudi sažaljevaju. Odavno sam prevazišao cijelu tu priču iz koje sam naučio da treba razmišljati pozitivno i u svakoj stvari pronaći nešto dobro. Zato sada umijem i da se našalim kada je ta priča u pitanju.
Koliko si nepovjerljiv prema ljudima? Da li padaš na riječi ili osjećaj?
– S obzirom na to da sam imao i negativnih iskustava sa ljudima, uvijek se oslanjam na svoj osjećaj. Do sada me ni jednom nije prevario.
Šta je ono što te kod ljudi najviše razočara, onako baš “smori”?
– Najviše me razočara kada vidim da je neko sa vama zbog neke koristi. Da li je to neko u društvu, djevojka… Takve stvari me baš iznerviraju, a ja sam se, nažalost, sa tim dosta susretao. Sada sam naučio da unaprijed vidim ko je u mom društvu zbog koristi i takve ljude izbjegavam.
Posljednjih dana se pisalo o tvojoj vezi sa sestrom Bogdane Ražnatović. Pa kako ljubav?
– Povezivali su me sa mnogim djevojkama u posljednje vrijeme, ali trenutno nisam zaljubljen.
Šta je važno da ima djevojka koja je pored tebe? Koje su to osobine zbog kojih “padaš na koljena”?
– Ja sam nekoliko puta isticao da mi je bitno da nam se poklope energije, da ona razumije ono što radim i da ima cilj u životu. Volim djevojke koje rade na sebi.
Koja je to pjesma kojom ćeš otvoriti svoj veliki novogodišnji nastup u “Kasini”?
– Spremam repertoar za novogodišnji nastup i biće odlično. Još uvijek ne znam kojom ću pjesmom otvoriti, ali biće neka pozitivna pjesma, kakva ta noć i treba da bude.
A koja je pjesma koju ti uvijek naručuješ u kafani?
– Zavisi od kafane u koju odem i od raspoloženja.
Kako ste proslavili Bobinu i Breninu godišnjicu?
– Mi volimo da se okupimo kod kuće i da uz lijepu večeru i vino proslavimo njihovu godišnjicu braka. To su trenuci kada smo svi kod kuće i imamo vremena da se lijepo ispričamo.
Ko je bio zadužen za pjesmu? Ti, Brena, Aleksandra ili…?
– Kako nije bilo velikog slavlja, nije bilo ni muzike, ali svako od nas voli da zapjeva kada pravimo neku porodičnu proslavu.
Da li kuhaš isto tako dobro kao Boba? Evo, koje si jelo posljednje spremio i kada?
– Obojica dobro kuhamo, ali drugačije, on ima neke svoje fore, a ja svoje. Posljednje što sam spremio je brancin na pari. U lonac, koji je predviđen za jela na pari, staviti vodu, soja sos, limunovu travu, korijander, bijeli luk i malo soli. To ostavite da se dobro upari, poslije desetak minuta otprilike (zavisi od veličine ribe), izvaditi, iscediti supu, očistiti ribu i poslužiti. Ja volim da jela uvijek budu lijepo servirana, pa se i oko toga potrudim.
Izvor: Alo.rs.