Sve je počelo davnih osamdesetih godina kada je kao veoma mlada snimila tada veliki jugoslovenski hit „Zašto nosiš prsten moj“, a poslije toga nizali su se hitovi jedan za drugiim, da bi potom uslijedilo zatišje u estradnom životu izuzetne pjevačice Mire Škorić.
Na početku razgovora za Express upitali smo je da li misli da je na neki način danas zaboravljena?
Plaše me se i danas
-Ne mislim ni da sam zapostavljena, a ni zaboravljena. Prošle godine sam u Beogradu obilježila 30 godina moje karijere, bio je to jedan pravi koncert koji je bio pokazatelj da prave i istinske pjesme nikad ne umiru. Pravi i istinski pjevači ne moraju da snimaju instant pjesme svakih mjeseca dana, a sve da bi trajali. Ja nisam neko ko se lakta, ja sam prisutna, a i odsutna. Kada treba ja se pojavim, ja sam tu, odradim što trebam, pokažem šta znam i mnogima zapušim usta.
Glas i karakter je ostao isti, a nekada su Vas se mnoge kolege i plašile.
-Nekada? Pa, plaše me se i danas. Danas, gledajući generalno, estrada je postala jako zla. Nekada i nije bilo baš tako, bilo je nakako drugačije. Ali, ja sam oduvijek bila temperamentna. Ja sam ustvari jako vesela, pozitivna, ali mediji su svojevremeno napravili od mene „Rambo ženu“ i još kojekakve epitete su mi davali, kao „Ana sa četiri pištolja“. Ali, nije dobro i kad te svi vole, onda sa tobom zasigurno nešto nije u redu. Ja sam neko ko definitivno ima stav, i ja sam neko ko prijateljima, kolegama ne zabija noževe u leđa. Živim neki svoj život, živim pristojno, sretna sam. A, plivati i opstati toliko godina među ajkulama, anakondama, najgorima zvijerima na estradi, zaista nije lako.
Da li Vas je nekada takav Vaš karakter koštao nekih ozbiljnijih stvari u životu?
-Ne, u suštini nije. Pravi prijatelji su uvijek tu pored tebe, a oni koji to nisu bili, jednostavno su odstranjeni. Prijateljstva na estradi ima, pravih velikih ljudi i pravih i iskrenih prijatelja, ali veoma malo. Meni je definitivno dobro, a, ko nije sa mnom dobar, onda sa tom osobom nešto nije u redu.
Nekada ste bili nerazdvojna prijateljica sa Svetlanom Ražnatović Cecom, a danas to više niste, ali ste u jako dobrim odnosima sa njenom ljutom rivalkom Jelenom Karleušom?
-Poenta u svoj to priči je da sam ja oduvijek bila sa Jelenom jako dobra, ali nikada to nismo nešto posebno isticali u javnosti. Rasturaju se brakovi koji traju po pedeset godina, pa zašto ne bi i jedno prijateljstvo. Ja sam toj istoj Ceci bila zaista veliki i odani prijatelj i nikada nikome nisam zabola nož u leđa. A, meni se u tom prijateljstvu to desilo. Ali, zato ja Mira Škorić pucam direktno u glavu, mislim verbalno. I realno gledajući sve to sa strane, da sam ja neko drugi, ne bih se zajebavala sa Mirom Škorić.
Da li možete Kiju i Lunu nazvati Vašim koleginicama, estradnim prijateljicama?
-Ne, nikako. Ni u kom slučaju. Ja koleginice mogu da nazovem ljude koji traju mnogo dugo i koji su prije svega pjevači. Ja ne mogu da mješam babe i žabe, da nekome muzika i pjesma bude samo pokrivalica, tipa da se zove pjevač. To za mene nisu kolege. Ja poštujem svakog ko želi da se oproba kao pjevač, da vidi da li mu sve to ide. Ali, ovo što se danas dešava je jednostavno postalo nestvarno. Danas svako ko poželi može da se nazove pjevačem, ali je to sve kratkog daha.
Vaša iskustva u „Velikom bratu“ i „Parovima“?
-Ja sam u oba ta rijalitija bila veoma malo, ali moj temperament mi ne bi dozvolio da budem duže. Nisam agresivna, nisam osoba sa šifrom, ali verbalno mogu da budem veoma, veoma oštra, ali isto tako i fizički. Ja treniram malo duže borilačke vještine. Sebe ne vidim tamo, ne mogu da prihvatim vrijeđanje kako živih isto tako i pokojnih. Kada bi mene tako neko vrijeđao ja bih nasrnula na nekoga, ali tako bi nasrnula da bi vjerovatno završila u zatvoru. Nisam za takav tip eksperimenta.
Pomažete Jeleni Karleuši u Zvezdama Granda?
-Da, i zbog toga sam jako sretna. Ja radim taj produkcijski dio sa kandidatima u studiju. Jelena je neko ko stvarno vodi računa o kandidatima. Mi sve od sebe damo, mnogo radimo, vježbamo u studiju, ali na snimanju trema učini svoje. Ali, i tim koji ne idu dalje poručujem da ne odustaju od svojih snova, jer su odlični pjevači.
Jelena je jedan veliki laf
Kakva je Jelena Karleuša kao prijatelj, saradnik..?
-Jelena je jedan veliki laf. O Jeleni ljudi imaju pogrešno mišljenje, ona je jedna tako divna osoba, puna razumjevanja, poštovanja. Kandidati je jednostavno obožavaju. Ivana Peters i ja možemo da se sto puta kloniramo, ali kada se Jelena pojavi u studiju tada nastaje takav urnebes.
Danas je zahvaljujući raznim muzičkim šou programima lako postati pjevač. Ko je Vama svojevremeno pomogao da počnete graditi svoju karijeru?
-Godine 1986. Radio Šabac je organizirao „Raspjevanu jesen“. Nastupalo nas je osam amatera i možda dvadesetak u to vrijeme velikih imena jugoslovenske estrade, poput Šabana Šaulića, Ljube Aličića, Snežane Đurišić… Iskreno, ja nikada nisam pobijedila ni na jednom festivalu, dobivala sam nagrade za interpretaciju i to mi niko ne može uzeti. A, što opet znači, ni jedna pobjeda nije garancija nečijeg uspjeha, već je bitan taj neki X faktor kojeg sam ja kroz moju karijeru imala i još uvijek imam.
A, kako stoji Mira Škorić po pitanju ljubavi u privatnom životu?
-Još uvijek sam uspješna, lijepa, zgodna i u zrelim godinama, ha, ha, ha. Sve to ne eksponiram u javnosti, a sve što se u javnosti pojavi vezano za moju ljubav ništa nije tačno. Ja jednostavno ne dam nikome svoj mir, tišinu i spokoj privatnog života.
Sarajevo je grad ljubavi
Mira Škorić i Sarajevo?
-Vjerujte mi, za mene je Sarajevo grad ljubavi. Uvijek kada dođem osjećam se nekako dobrodošla. Ljudi su veseli, nasmijani i domaćinski nastrojeni.
Privatni život?
-Ja bez obzira kakva sam, šta su sve pričali, pisali o meni, nikada nisam u javnosti eksponirala svoj privatni život. Taj dio pripada samo meni, to je moj centar svijeta, moja baza. U to nedam nikome da dira, to mi je svetinja. Kada se od svega ovog umorim, porodica me vraća u život.