Džej Ramadanovski kaže da je u strogoj izolaciji zbog pandemije koronavirusa, pa ne odlazi u kafane i ne viđa se sa prijateljima. Priznaje da se u karantinu mnogo ugojio što loše utiče na njegovo zdravstveno stanje.
Legendarni pjevač Džej Ramadanovski u strogom je karantinu jer se plaši da bi ga koronavirus ubio. Izvođač brojnih vanvremenskih hitova narodne muzike kaže da mu fale prijatelji, publika i kafana, ali da je prvi put u životu morao da misli na svoje zdravlje.
Zbog toga se zatvorio u stan na Dorćolu i ne pušta u njega nikoga osim ćerki i unuka.
– Živim od austrijske penzije: Imam dovoljno veliku penziju, pa ne osjećam veliku krizu što nigdje ne pjevam.
– Ne smijem nigdje da izlazim da ne bih došao u rizik da se zarazim. Već sam imao zdravstvenih problema sa srcem i virus za mene može da bude koban. Ne viđam se sa čak ni sa najboljim prijateljima i moram da priznam da mi mnogo nedostaje kafana. Boem sam u duši i jedva čekam ponovo da odem u neku birtiju kad sve ovo prođe, iako ne bih smeo da pijem – kaže Džej.
On dodaje da se zbog boravka u karantinu mnogo ugojio, što dodatno utiče na njegovo loše zdravstveno stanje. Džej je prije tri godine operisao srčane zaliske u Beču i tada su mu doktori rekli da mora strogo da vodi računa o ishrani i zdravom životu. Međutim, sve što su oni savjetovali pjevaču je na jedno uvo ušlo, a na drugo izašlo:
– I danas sam na vezi sa ljekarima iz Austrije. Kontrolišu me i podsjećaju da vodim računa o sebi, izbjegavam velika okupljanja i da pazim šta jedem. Ali nema ništa od moje dijete i zdravog života. Nagojio sam se otkako se slabo krećem. Doktori mi pričaju da moram da pazim šta jedem, a ja naručujem “džank” hranu. Volim i da popijem, mada i to sad rijetko radim jer se ne viđam ni sa kim.
Iako je alkohol smanjio, pjevač ne može da se odrekne duhana:
– Cigare nisam ostavio, to godinama bezuspješno pokušavam. Borim se sa tim porokom, trudim se da batalim, ali ne ide. Šta ću kad mi prijaju.
Bez obzira što se izolovao od većine ljudi Ramadanovski ipak nije mogao da se odvoji od unučića, iako su i djeca prenosioci koronavirusa.
– Ne mogu bez unuka. Provodim vrijeme sa njima i to me ispunjava. Najljepše je u krugu porodice. Sada sam pravi deda u penziji. Bogu hvala, imam dovoljno veliku austrijsku penziju, pa ne osjećam veliku krizu što nigde ne pjevam. Penzija mi je dovoljna da od nje živim, ne žalim se. Čitavo život sam radio, što sada da ne uživam u penzionerskim danima!
(express/alo)