Sin Đorđa Balaševića, Aleksa Balašević, za razliku od svog oca, nije izabrao muziku za svoj životni poziv.
Naime, on se godinama uspješno bavio rvanjem i dobijao brojne nagrade za uspjehe u tom sportu, a prije par godina odlučio je da pokrene i sopstveni biznis.
Aleksa je počeo da se bavi i organizovanjem MMA borbi.
Šokiraju se, dođu i napišu: ‘E pa ti si napravio biznis od borbi’. Ja odgovorim: ‘Pa nije to mala stvar napraviti takav poslovni uspjeh’. Da li bi bilo interesantnije da sam napravio biznis od čipsa? Napravio sam biznis od jednog interesantnog sporta koji nije najpopularniji u Srbiji, ali ne znači da neće biti, što pokazuju i turniri koje sam organizovao praveći pionirske korake na tržištu Srbije. U posao, vođen sopstvenom idejom, zapravo sam ušao spontano, čak bez pretjeranih ambicija, ali ne kažem da ih sada nema, jer uspjeh nosi nove planove i izazove – rekao je on svojevremeno.
Kako je rekao, roditelji su često znali da mu se mešaju u posao.
Znaju ponekad, ali u pozitivnom smislu, da budu dosadni jer sam u posao ušao veoma mlad. Tu se radi o visokom profitu sa kojim mlad čovjek ne može da se izbori. Mama je najviše u priči u ulozi producenta i zadužena je za rasvjetu i efekte koji doprinose događaju da postane šou. Otac se takođe miješa u stavkama stvaranja, a sestre dolaze kao podrška. Mama mi je trener na klupi, ona vikne kad zapnem i predloži šta da se radi – ispričao je Aleksa.
Kako je naveo, roditelji su često bili i zabrinuti za njega zbog prirode sporta kojim se bavi.
Vilica mi škripi. Pištim na aerodromu čak i kad skinem kaiš na senzoru za metal, servisiram se redovno kod ljekara. Zabrinut sam zbog svih posljedica rvanja po pitanju jetre, vrata, nogu i ruku. I porodica je zabrinuta. Kada sam imao prvi meč, pukao mi je nos i sestra je bila u publici. Nije bilo prijatno uopšte – istakao je on.
Mladi sportista sreću je našao kraj vjerenice Nikoline, ali otac, kao ni drugi članovi njegove porodice, nisu prisustvovali vjeridbi.
Vjerili smo se u Nazaretu. Nekoliko mjeseci čekao sam blagoslov Patrijaršije i odredili su da to bude tamo, sa episkopom Romanosom, božjim čovjekom odgovornim za mir u tim krajevima. Nedostajalo mi je prisustvo najbližih, pogotovo kad sam vidio neke nemirne prizore, ali bilo mi je važno da ispunim dogovor svog duhovnika, oca Pajsija, koji je trenutno u Krupi. Rekao sam mu da ću poslije hodočašća zatražiti blagoslov po najsvetijim običajima i ispunio sam riječ, zbog čega se osjećam neopisivo dobro – rekao je Aleksa u jednom intervjuu prošle godine.
(Express/alo)