Naime, što se tiče narcističkog poremećaja ličnosti, ovaj odeljak naglašava da osobe sa narcističkim poremećajem imaju „ranjivo samopoštovanje“, bez obzira na to da li je osoba introvert ili ekstrovert odnosno „ranjiva“ ili „grandiozna“. Ovim osobama potrebna je regulacija koja dolazi iz spoljašnjeg svijeta kako bi održale sliku koji imaju o sebi. Zbog toga, često koriste druge ljude da stabilizuju svoje emocije i osjećanja vezano za to ko su i ko žele odnosno ne žele da budu, smatraju psiholozi.
Mozak, patološki narcizam i empatija
Mnoga istraživanja pokazuju da osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti imaju neurobiološka oštećenja slična kao kod psihopatije. Sve ovo ima smisla, ukoliko uzmemo u obzir da narcistički poremećaj ličnosti pripada spektru koji uključuje i psihopatiju. Istraživanje sprovedeno korišćenjem neuroimidžing metode pokazalo je da osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti imaju probleme u prednjem, desnom, insularnom korteksu – dijelu mozga koji je zadužen za empatiju.
Istraživači sa Univerziteta u Njemačkoj su 2013. godine uz pomoć tehnike neuroimidžinga istražili moždane obrasce osoba sa narcističkim poremećajem ličnosti. Dobili su slične rezultate kao i u gore pomenutom istraživanju. Osobe sa ovim poremećajem imale su manju količinu sive materije u dijelovima mozga koji su povezani sa empatijom (prednja insula (anterior insula) i frontalna-paralimbička zona).
Neurološka istraživanja ove vrste pružila su značajne dokaze da osobe sa patološkim narcizmom imaju smanjen kapacitet za prosocijalnu interakciju sa ljudima. „Neispravno“ funkcionisanje mozga predstavlja značajnu prepreku u tome.
Dimenzije narcističkog poremećaja ličnosti
Narcizam je mnogo više od nivoa svog intenziteta. Istraživanja su identifikovala nekoliko dimenzija. Neki istraživači govore o njima kao o vrstama ili podtipovima, dok doktor Kenet Levi u svom pregledu literature iz 2012. predlaže da je najpreciznije posmatrati varijante ovog poremećaja kao zasebne dimenzije sa sopstvenom dinamikom. Ovo odražava realnost narcističkog poremećaja ličnosti, pri čemu osoba može ispoljiti simptome više od jedne varijante. Dvije najčešće opisivane dimanzije ili vrste su grandioznost (veličanje sebe) i ranjivost (vulnerabilnost).
Grandioznost: Karakteristike ove vrste narcizma koje se najčešće navode su: ekstraverzija, otvoreno traženje pažnje i preuveličavanje sopstvene vrijednosti.
Vulnerabilnost: Ova vrsta predstavlja neurotični stil. Osobe kod kojih je identifikovana ova vrsta nacrizma često su mirne/introvertne, anksiozne, imaju problema sa raspoloženjem, izbjegavajuće su i skromne.
Maligni narcizam
Želim da vam pokažem mračnu stranu narcističkog poremećaja ličnosti u kojoj su agresivnost, antisocijalno ponašanje i sumnjičavost istaknuti i udruženi sa siromašnim identitetom, krhkošću i egocentričnošću.
Osoba sa malignim narcizmom ima potencijala da uništi porodice, zajednice, nacije i radno okruženje. Ovo stanje je spoj narcističkog i antisocijalnog poremećaja ličnosti. Psiholog Erik From imenovao je ovaj poremećaj 1964, a psihoanalitičar Oto Kernebrg je kasnije opisao simptome ovog stanja, izdvojio ga kao poseban poremećaj i predstavio kao posrednika između narcističkog i antisocijalnog poremećaja ličnosti.
Zbog čega je ponašanje osoba sa malignim narcizmom često opasno?
Osobe ovog profila mogu stvarati veze sa drugima. Međutim, one obrađuju informacije na način koji može ugroziti društvo u cjelini, ali i osobe koji ih vole ili zavise od njih. Porodica, kolege, zaposleni i drugi u njihovom životu često „hodaju po tankom ledu“ ne bi li održali mirnim krhki ego ovih osoba i izbjegli pojavu nestabilnog, impulsivnog ili agresivnog ponašanja.
Osobe sa malignim narcizmom napadaju ili ponižavaju druge za najneozbiljnije greške (na primjer, ukoliko neko ima drugačije mišljenje od njih, ukoliko je neko samouvjeren toliko da čini da one izgledaju loše zbog toga ili ukoliko se našalite na njihov račun).
Kod nekih, osjećanje veličine i odbrana krhkog ega, idu toliko u krajnost da uz pomoć laži stvaraju utisak ogromne sigurnosti da će samo zbog načina na koji nešto kažu to djelovati kao realnost. Ukoliko se ovim lažima suprotstave istina ili činjenice, osobe sa malignim narcizmom postaju veoma ljute. Naravno, to može stvoriti probleme njima bliskim osobama jer se ovaj obrazac ponašanja može lako pretvoriti u zlostavljanje.
Maligni narcizam je mješavina dva poremećaja koja stvaraju interpersonalne probleme – narcističkog i antisocijalnog poremećaja ličnosti. Nije rijetko da se druge osobe osjećaju anksiozno, posramljeno ili uplašeno u prisustvu osoba sa ovim poremećajem. Kombinacija slabe empatije, agresivnosti, hipersenzitivnosti i sumnjičavosti, može donijeti patnju drugima.
Drugi ljudi koji su u kontaktu sa osobama sa malignim narcizmom često ih smatraju ljubomornim, sujetnim, osjetljivim, punim mržnje, lukavim i ljutim. S obzirom na svoju površnost, osobe sa malignim narcizmom nemaju dobru regulaciju emocija i imaju uvjerenja koja idu iz krajnosti u krajnost. Odluke koje donose mogu povrijediti druge, zbog toga što rangiraju odnose i ljude na osnovu površnih standarda i kategorija. Žele da budu na vrhu čak i kad se pretvaraju da su altruistične ili kada se angažuju u aktivnostima koje ne bi trebalo da budu „o njima i za njih“. Svijet vide i doživljavaju bukvalno crno-bijelo (na primjer, pobjednik/gubitnik, pametan/glup, bogat/siromašan, ružan/lijep) – pri čemu zadržavaju uvjerenje da su oni superirorni i najbolji. Ovo je povezano sa problemima obrade emocionalnih informacija koji odražavaju neurobiološku grešku.
Narcistički i antisocijalni poremećaj ličnosti (subgrupa koja uključuje psihopatiju)
Istraživači Gunderson i Roningstam uradili su reviziju radova Roberta Hare (kreatora čekliste za psihopatiju) i Ota Kernberga (tvoraca pojma maligni narcizam). Oni ističu da su i Hare i Kernberg narcistički poremećaj ličnosti smatrali sastavnim dijelom ili povezanim sa antisocijalnim poremećajem ličnosti i psihopatijom. Obojica govore o pripadnosti narcističkog poremećaja ličnosti kategoriji zlih i destruktivnih tipova ličnosti. S obzirom na činjenicu da postoji visoka povezanost između narcističkog i antisocijalnog poremećaja ličnosti, Gunderson i Roningstam odlučili su da istraže da li je narcistički poremećaj ličnosti zaista zaseban poremećaj ili se može izjednačiti sa antisocijalnim.
Pronašli su da je grandioznost (ideja veličine) zanačajan činilac koji razdvaja antisocijalnu i narcističku ličnost. Tačnije, osobe sa narcističkom ličnošću su arogantne, hvalisave i grandiozne u pogledu svojih sposobnosti i postignuća. Iako i kod jednog i kod drugog poremećaja postoji iskorišćavanje drugih, iskorištavanje kao takvo prije je cilj osoba sa antisocijalnim poremećajem ličnosti.
POJEDINAČNI SIMPOTOMI
Ovdje je predstavljeno gledište narcizma kao spektra; međutim, neki istraživači razmatraju ovaj poremećaj iz ugla antisocijalnog spektra, dok drugi posmatraju svaki kao zaseban dio grupe B sa mogućim preklapanjima.
Slažem se sa istraživanjima koja konceputalizuju poremećaje ličnosti kao što su narcistički i antisocijalni poremećaj kao dijelove jednog kontinuuma. Uz pomoć kontinuuma ili spektra moguće je razlikovati mješavine ovih poremećaja, kao i njihove pojedinačne simptome. Smatram da je preklapanje značajno i da sadašanja klasifikacija ličnosti često izostavlja mješavine koje viđamo kod naših klijenata, poput malignog narcizma, psihopatije sa graničnim osobinama, narcizma kod introverata i tome slično.