Svima je lako biti „general poslije bitke“, ali jako teško „kapetan broda koji tone“. Pa iako je Fudbalski klub Sarajevo daleko od „Titanika“, pogotovo otkako je njegov „kapetan“, Husref Musemić, njegova reakcija nakon poraza u vječitom derbiji bila je prava sportska, odmjerena sa ocjenom očito iskusnog stručnjaka, pravog sportiste, gospodina…
Velike riječi
Nije se ovaj već godinama ponajbolji nogometni trener u BiH nakon utakmice u blatu Grbavice gađao velikim riječima, kao što to znaju, ili bolje reći baš i ne znaju neke njegove kolege iz Premijer lige. Rekao je kako je protivnik bio bolji, imao očito više želje za pobjedom, bolje se snašao na preteškom terenu i zasluženo pobijedio.
Samo to je kazao, ali je i to sasvim dovoljno da pokaže kako je u ovom trenutku, na žalost, daleko iznad kvalitete pomenutih mu kolega, ali i što je još gore, i igrača koje vodi sa klupe.
Zašto uopšte ističemo ovu reakciju Musemića, koja je zapravo sasvim normalna, objektivna? Pa zato jer svi smo se već bili pripremili, godinama naviknuti na to, da treneri, bez obzira sa koje strane vode tim, nakon onakvog meča koji je zbog terena bio na ivici regularnosti, opravdanje za poraz ili lošu igru traže u svim ostalim faktorima koji, naravno, mogu utjecati na konačni rezultat, ali ne i u svojim, eventualnim pogreškama.
Najlakše bi i Musemiću bilo da kaže da se na Grbavici u ponedjeljak nije moglo igrati, kako njegovi fudbaleri nisu trenirali po blatu već po travnatim terenima pa tako nisu ni mogli pokazati šta i koliko znaju i mogu, kako je sudija bio tendenciozan i kako je trebao (a obično se smatra i morao) svirati barem jedan penal za njegovu ekipu….i još štošta, izbjegavajući da samokritično pogleda oko sebe i u svoj tim.
Vrhunski biznis
Ne, strateg koji je rekorder u vođenju najdražeg mu kluba, kazao je da je Željo više želio i zaslužio pobjedu. A zašto je to tako bilo, nije imao odgovor. Taj odgovor znaju, ili bi barem trebalo, njegovi fudbaleri ako su svjesni značaja derbija pa onda i pobjede odnosno poraza u njima.
-Odgađanje derbija zbog snijega, a onda i odigravanje utakmica u onakvim uslovima, govori najbolje o tome u kakvim uslovima živimo, ali i bavimo se fudbalom. Probleme koje mi imamo, već decenijama nema niko ko se ozbilno bavi ovom sportom u svijetu. Kod nas se za 25 godina u državi naprave dvije tribine i od toga se pravi spektakl, a drugdje se u stadione i terene ulažu stotine miliona. Pa niko taj novac ne baca, svi od toga prave vrhunski biznis, što je fudbal odavno postao. Tereni su nam kaljuže u kojima se ne može ni trenirati niti igrati utakmice. Ja bih volio da barem jednom u karijeri na raspolaganju imam terena pa da ne moram sa ekipom trčati sa njega kako bi nekom drugom ustupili mjesto, već da ga imamo za sebe, svo vrijeme. Valjda ću to doživjeti, rekao je Husref Musemić.
Zreo za selektora
Musemić se, doduše samo nekako stidiljivo, pominjao i kao mogući kandidat za poziciju selektora BiH. Njegov CV sasvim je zadovoljavajući i on je, vjerujemo, potuno sazrio za ovaj odgovoran posao, mada će neki naći zamjerku da je radio samo u BiH, ali nikada nije vodio neku značajniju ekipu u inostranstvu.
E sad, da li je voditi Sarajevo, Slobodu, Čelik, Velež, Olimpik, Mladost…mnogo lošija stavka u CV-u od, na primjer, švicarskog drugoligaša, teško je odvagati. Ili, pak, uopšte nije.