Do petnaeste godine Aco Pejović živio je u rodnom Prijepolju. Za taj period vežu ga samo lijepe uspomene jer je većinu vremena provodio u igri sa vršnjacima. Kao i svako dijete, pravio je nestašluke, a kako je jednom prilikom ispričao, za sitne batine bila je zadužena majka, dok ga je otac istukao svega dva puta, ali te batine se pamte. Na većinu nestašluka koje je pravio nagovarao ga je stariji brat.
-Ja sam bio glavni i odgovorni krivac za sve. Sijećam se jednom prilikom, kada nam je došao deda u posjetu, pa sjeo pored peći da se zagrije. Brat me nagovorio da ubacim neku injekciju, ne sijećam se više koju, u peć da vidimo kako puca. Ubacio sam, a ono kad je grunulo, deda je bio sav u čađi. Tako smo se jednom igrali doktora, pa me je on nakljukao nekim sirupom. Kada je otac došao sa posla našao me je u krevetu, niti govorim, niti se pomjeram. Odmah me je odveo u hitnu na ispiranje. Sijećam se da smo u jednom periodu bili u fazonu nekih nožića jer smo se ložili da smo borci. Onda me je brat nagovorio da ukrademo pare od tate da bi nam on kupio te nožiće-ispričao je Aco.