Kao što smo pisali u prethodnih brojevima Narcistički poremećaj ličnosti uopšte nije bezazlen. Radi se o trajnom poremećaju i postoje vrlo male mogućnosti da se takva osoba izliječi. Naime, pojam narcisoidnog poremećaja ličnosti je prvi put opisan 1968. godine i neki smatraju da samo 1% ljudi pati od ove “bolesti”, od čega 75% te skupine čine muškarci, a 25% žene. Narcis iscrpljuje i iskorištava svog partnera do iznemoglosti. Svakom partneru Narcis pristupa kao objektu (ne kao osobi) koji je u funkciji ispunjenja njegovih potreba (engl. „narcisstic supply“). Za potrebe pojedinih osoba, ovisno kakvu „ulogu“ Narcis igra, sposoban je prema različitim osobama nastupiti s različitom „maskom“ koja služi upravo za tu ulogu. Također, ako Narcisa iznenadite i uhvatite nespremnog (bez uobičajene „maske“), sposoban se u vrlo kratkom vremenu (nekoliko minuta) regenerirati za ulogu koja mu treba.
Narcisoidna ozljeda
Narcisu imponira status braka jer to podržava sliku koju želi stvoriti o sebi kao uglednom pripadniku društvene zajednice, ali ga to ne sprječava da životnog partnera tretira kao tzv. „kućnog miša“ („house mice“) koji je tu negdje, ali s njom ne razvija ravnopravni odnos i uglavnom ne obraća pažnju na njeg. Često od partnera zahtijeva strogu podjelu životnog prostora i kažnjava ju ako se ne pridržava tih pravila. Ako Narcis ima dijete, to dijete često ima status „golden child-a“ ili „zlatnog djeteta“. Ako Narcis ima više djece, obično izabere jedno dijete koje je miljenik, dok je drugo tzv. „žrtveno janje“.
Narcis nije vjeran partner (jer mu sve brzo dosadi i nužne su mu stalne promjene, te često održava paralelne višestruke veze). Narcis ne dozvoljava partneru da ga ostavi jer mu to uzrokuje tzv. „narcisoidnu ozljedu“, koju njegov ego ne može tolerirati. S obzirom da on o sebi zapravo ima loše mišljenje, njegov se lik prema van zrcali uz pomoć osoba s kojima je u odnosu. Zato Narcis ne može podnijeti samoću i uvijek treba nekog uz sebe da „zrcali“ lažnu, ali „pozitivnu“ sliku o sebi – vidiš kako sam ja dobar, uspješan ako imam dobru, uspješnu ženu ili uspješnog prijatelja, a ako sam sam, to je znak da me niko ne cijeni.
Često, sa strane, poseže za partnerima-trofejima jer uz njih i on dobiva na značaju, ali i za beznačajnim seksualnim partnerima koje će ispunjavati njegove seksualne fantazije. Prema istraživanjima, Narcis je u seksu često grub (jer nema dubljih emocija), a Narcise karakterizira i natprosječno često masturbiranje (mnogi Narcisi radije masturbiraju nego da se „gnjave“ seksom sa stvarnim partnerom).
Veza s Narcisom uvijek ima tri faze[1]:
Bombardiranje ljubavlju („love bombing“)
Obezvrjeđivanje / Omalovažavanje („devaluation“)
Odbacivanje („discard“).
Narcis ima izvrsnu socijalnu inteligenciju i vrlo brzo uočava osobine svake osobe, odnosno sposoban je automatski (fotografski) procijeniti što nekoj osobi nedostaje. Nakon toga, on kreće u „napad“ nudeći toj osobi upravo ono što joj nedostaje.
Duljina trajanja pojedine faze ovisi o tome što od kojeg partnera Narcis želi dobiti, ali i od te druge osobe, pa ponekad prva faza traje mjesecima, ali može trajati i samo nekoliko dana ili sedmica. U trenutku kad je Narcis odabrao svoju „žrtvu“ i kad je započeo s „bombardiranjem ljubavlju“, njena je sudbina već zapečaćena jer sve njegove žrtve u emotivnim vezama prolaze kroz ove tri iste faze. Svaka veza je destruktivna i osuđena na propast. Narcis nije u stanju održati i zadržati emotivnu vezu. Životni partneri tako trpe psihičko zlostavljanje dugi niz godina prije nego što uspiju napustiti Narcisa, smatraju stručnjaci.
Lažna sigurnost
Faza „bombardiranja ljubavlju“ započinje velikim izjavama o velikoj ljubavi, sudbinskoj povezanosti i sl. Narcis izjavljuje ljubav već prvog dana ili prvih nekoliko dana veze. Normalne veze idu progresivno, kako se partneri upoznaju i stječu povjerenje jedno u drugo. Kod Narcisa je obrnuto, on u početku želi stvoriti lažnu sigurnost kod druge osobe nudeći joj upravo ono što joj nedostaje i kako bi stekao njeno povjerenje, da bi mogao ostvariti neki od svojih zacrtanih ciljeva i da bi ona ispunjavala njegove naredbe i želje. Ipak, Narcis je čak u stanju i sebe uvjeriti da stvarno osjeća „veliku bliskost, veliku ljubav“. Međutim, u suštini on ne može osjetit emocionalnu povezanost.
SUDBINSKA VEZA
Narcis grandiozno bombardira izjavama ljubavi, porukama (šalje na desetke i stotine poruka dnevno), znacima „pažnje“, stvarajući iluziju da je ta druga osoba baš od njega odabrana, da je to sudbinska veza i da je on, eto taj njen savršeni partner. Njihova ljubav je filmska priča, ljubav o kakvoj se pišu knjige. Ovo ima za cilj stvoriti čvrstu vezu (engl. „bond“) između žrtve i Narcisa, te na neki način ovisnost žrtve o osjećajima kojima je Narcis bombardira (engl. „dependence“). Slična se povezanost razvija i između otmičara i otete osobe (tzv. Stokholmski sindrom). On to čini zato da bi osigurao veću moć i kontrolu nad žrtvom.